U ove nešto više od četiri godine pisanja bloga, primijetila sam da se ponavljaju neka pitanja i htjela bih ovdje dati odgovore koji su vrijedili, vrijede i nastavit će vrijediti do daljnjeg.
Ako mi neka od ovih pitanja uputite u bilo koji inbox, vjerojatno ću vam odgovoriti linkom na ovu stranicu ili vam neću odgovoriti, računajući da odgovor na učestalo postavljana pitanja postoji. Negdje.
Ovdje, recimo.
1. “Dobar dan. Ja sam pisac/spisateljica i pišem na Wattpadu, ništa mi još nije objavljeno i zanima me biste li mogli…”
Ne. Ne bih.
Ne zato što sam zločesta, arogantna, ljubomorna ili zato što sam snob, nego naprosto zato što zaista nemam vremena. Bibliovca je davno prerasla hobi-projekt i održavanje BAŠ SVAKOG njezinog dijela (pisani sadržaj, vizualni sadržaj, prilagodba dizajna, ispravljanje tehničkih smetnji, istraživanje i učenje, komuniciranje sa zajednicom na više platformi i sl.) zahtijeva jako puno vremena. Od MENE. Jedne jedine. Nema nikog drugog tu. Sama sam.
Vidite, u ovom nabrajanju uopće nisam spomenula čitanje, a treba i čitati… A volim si umišljati da, s obzirom na sav posao koji radim oko Bibliovce, imam pravo čitati ono što me zaista, zaista zanima.
2. “Lijepo pozdrav! Vidim da se trenutno nalazite u Nekom-Gradu-Koji-Nije-U-Hrvatskoj. Mogu li vas zamoliti da mi tamo u knjižari kupite Knjigu-Koje-Ovdje-Nema-A-Ja-Je-Jako-Želim?“
Ne. Blogerica sam, nisam personal shopper.
I ja sama se služim web-dućanima kao što su to BookDepository da dođem do knjiga kojih (još) nema u našim knjižarama.
Osim toga, ovaj odgovor je posljedica učenja na vlastitim pogreškama. Više od nekoliko puta sam zaista kupila naslov koji me je netko zamolio, poslala ga i dobila: “Stiglo! Hvala!”
Broj mog tekućeg računa ostao je ignoriran, na moje ljubazne upite o tome misli li mi sretni primatelj pošiljke vratiti iznos potrošen na kupnju i slanje (neuvećan za dodatne usluge) se više ne bi odgovaralo.
3. “Ja želim Neki-Novi-Naslov, ali toga nema u mojoj zemlji. Pitala sam nakladnika, oni šalju, ali mi je poštarina preskupa. Možete li mi vi to kupiti i poslati?”
Ne. Odgovor na ono bešumno “Zašto ne?” djelomično se nalazi u odgovoru na prethodno pitanje. Dio odgovora leži i u tome da zaista nemam vremena obilaziti knjižare i poštanske urede kako bih činila usluge ljudima koje ne poznajem. Radije ću to vrijeme provesti u parku sa svojim djetetom.
Da, uvijek će biti odstupanja od ovog pravila, ali najčešće će pravo na njih imati ljudi koje poznajem.
4. “Bok! Ja sam jučer pokrenuo/pokrenula Još-Jednu-Stranicu-O-Knjigama i trebaju mi besplatni primjerci, pa možete li mi dati kontakte od izdavača koji ih vama šalju?”
Ne. Jer se to tako ne radi. I to se tako ne događa.
5. “Bok! Ovo je moja Facebook stranica, može reklama?”
(Pregledavam stranicu, stranica ima svega 15 članova, nema sadržaja, a prva i posljednja objava dogodila se 2015. godine.)
Ne može.
6. “https://facebook.com/link-na-neku-stranicu-bez-dodatnog-objašnjenja-o-čemu-se-tu-radi-i-zašto-mi-se-link-šalje”
Ako sam dobre volje, ovo ignoriram.
Ako sam loše volje, uzvraćam fotografijom penisa iz žablje perspektive.
7. “Volim vašu stranicu i super su mi vaše recenzije. Zaručnikova mama/kumina tetka/polusestra susjedine kćeri iz drugog braka ima rođendan uskoro, pa bih vas molila da mi napišete par naslova, nemam ideju što da joj kupim za rođendan.”
Nema problema. Sastavljanje takve liste preporuka traje 7 dana i stoji 100,00kn po naslovu, plus PDV, plus troškovi telefona dok iznazivam neke ljude i pokušam okolnim putem saznati je li osoba u pitanju uopće zainteresirana za knjige, koje su zadnje 3 knjige koje je pročitala, koje naslove uvijek navodi kao najdraže…
Razumijemo se. Čitav moj blog se vrti oko pisanja osvrta, mišljenja, pohvala i kritika, a ponekad i spontano složim kakve liste preporuka. Dajte si malo truda, pa pronjuškajte po blogu, sigurna sam da će se naći dobrih ideja.
Korisna napomena: Ako je osoba strastveni čitalac – a jedino takvima zaista želite kupovati knjige kao dar – uvjerena sam da negdje ima beskonačnu listu željenih naslova i da će vam je rado ustupiti. Čak će vam pomoći da s tog popisa odaberete knjigu koja vas neće ostaviti gladnima i bit će beskrajno sretni poklonjenom knjigom čak i ako ne bude iznenađenje.
8. “Poštovanje! Biste li bili zainteresirani voditi sekciju o knjigama i čitanju za naš portal? Nudimo vam odličnu priliku za promociju i stjecanje iskustva. Mislimo da biste je trebali prihvatiti prije nego je ponudimo nekome drugome.”
Mmmm, let me see…
Ja VAMA smišljam teme, ja VAMA biram knjige, ja VAMA pišem recenzije, ja ZA VAŠ portal intervjuiram raznorazne ljude.
Koliko ono kuna nudite po objavi ili po satu rada? Aaaah, ne nudite mi kune, nudite mi jedinstvenu priliku da steknem iskustvo pisanja za neki online medij?
Čini mi se da sam u pet godina ovdje, na SVOM online-mediju, stekla dovoljno iskustva da znam prepoznati “prilike” koje su zaista prave prilike. 🙂 To što vi nudite je smiješno. I uvredljivo.
9. “Što si umišljaš tko si zapravo ti?”
Ne znam, ali sam uvjerena da je potraga za identitetom jedna od najtežih, ali i najljepših životnih avantura.
10. “Dobar dan, imam ideju za jednu suradnju: vi napišete recenziju za neku knjigu, napišete onako zanimljivu objavu darivanja kao što to radite kod sebe na stranci, pa organiziramo darivanje na mojoj stranici zajedno.”
Mmmm, let me see…
Ja odaberem knjigu? (Da.)
Svoju knjigu? (Da.)
Ja napišem recenziju? (Da.)
Ja sastavim tekst za darivanje? (Da.)
Ja napravim fotku? (Da.)
Sve to objavimo na tvojoj stranici, kao darivanje tvoje stranice? (Da.)
I onda ja to “mogu slobodno” podijeliti i na svojoj stranici? (Da.)
Ja izvučem dobitnika ili dobitnicu? (Da.)
Ja onda šaljem svoju knjigu tom dobitniku ili dobitnici? (Da.)
Znači, ja napravim čitav posao i snosim sve troškove, i onda je to suradnja? (Da.)
Neće se dogoditi.
11. “Što si umišljaš tko si zapravo ti?”
Vrlo, vrlo zbunjena i zatečena osoba. Čak mislim da i ne umišljam.
12. “(stiže screenshot neke moje fotke na kojoj se nalazi moja knjiga ili recenzentski primjerak) Koliko vam košta ova knjiga?”
Ne bavim se prodajom ni vlastitih ni recenzentskih primjeraka, a ne radim ni kao prodajni posrednik.
13. “Gdje se može kupiti Neka-Opskurna-Knjiga-Za-Koju-Nitko-Nikada-Nije-Čuo, izdana 1967. godine? Posvuda sam tražio i nisam našao.”
Jeste li probali pitati ženu? Zezam se.
Jeste li probali pitati Google? Ne zezam se.
Google zna. Nije da vama ne želi reći, a meni želi, pa ja moram ići guglati umjesto vas. Ako Google ne zna ili ako knjige nema u katalogu najveće nacionalne knjižnice, onda – bad luck. Dobra stvar je ta što se u svijetu godišnje izda oko barem milijun i pol novih naslova, pa ćete si sigurno naći neku da prebolite ovu Nepronađenu.
Za sada toliko, premda imam još punu listu pitanja koja čekaju svoje odgovore, a zatim objavu. 🙂
