U nekom trenutku u povijesti, Zemlja se rasprsnula. Od nje je ostala samo užarena nenastanjiva kugla okružena vječnim oblacima. Oko te otvorene jezgre formirao se potpuno novi svijet, sastavljen od točno 21 većih i 186 manjh lebdećih komada zemlje koji se nazivaju arke. Svaka arka ima svoju jedinstvenu povijest, svoje živuće božanstvo i zaštitnika, svoje vladare, upravitelje i društvenu hijerarhiju, a ljudi koji žive na svakoj od arki imaju jedinstvene moći.

Ophelia živi na jednoj od velikih arki koja se zove Anima. Osim što može prolaziti kroz zrcala i što je kuratorica muzeja u kojem se nalaze vrijedni prastari artefakti čije porijeklo seže još od vremena jedinstvenog planeta Zemlje, Ophelia je i animistica. Što to znači? Jedinstvena sposobnost stanovnika Anime je ta dodirom mogu “čitati” predmete. Ophelijina sposobnost je neobično izražena; tek jednim dodirom, Ophelia može pratiti povijest predmeta sve do njegovog tvorca, do samog njegovog nastanka.

Ophelia je, također, i strahovita sramota i frustracija vlastitoj obitelji – još uvijek je nisu uspjeli udati jer gotovo da nema udvarača čiju familiju, i njega samoga, nije odbila i tako omalovažila u očima uglednog svijeta koji živi na Animi.

Opamećeni proteklim neugodnostima, upravitelji Anime dali su joj posljednju priliku i dogovorili joj diplomatski brak sa članom jedne od aristrokratskih obitelji s najsjevernije arke njihovoga novog svijeta, koju nazivaju jednostavno – Pol. I činilo se da im se svima baš neobično posrećilo jer je jedan ugledni pripadnik spomenute aristokracije dao do znanja da za suprugu traži upravo animisticu.

Od svega što je do tada čula i čitala o Polu, Opheliu je podilazila jeza; ilustracije stanovnika tog dalekog kraja prikazvale su ledom okovane predjele i u krzno omotane ratnike, poludivlje ljude koji su se jedva nekako razlikovali od životinja koje su lovili. Kako će se jedna samostalna, obrazovana, buntovna mlada dama neobično izraženih moći uklopiti među te… ljude?

Kada ugleda svog budućeg supruga, gospodina Thorna, Opheliji će postati jasno da mnogo toga nije ni približno onako kako je očekivala da će biti i da njezina najveća briga na Polu nije kako se uklopiti, već kako – preživjeti?

Arka na koju je pristigla je daleko od neukroćene divljine kakvom ju je zamišljala, ali je daleko krvoločnija nego što bi bila čak i da je nastanjena pravim zvijerima.

Ophelia će uskoro shvatiti da se ispod blistave raskoši kriju propadanje, da se ispod svilenih haljina kriju zašiljene oštrice, da se iza osmijeha kriju ubojite prijetnje, da moć ne leži u rukama onih najnadmenijih i najglasnijih, da su joj oni koji su otvoreno moralno nakazni možda i veći saveznici nego oni naizgled krotki i skromni, da se najviše treba čuvati onih koji su joj najbliži…

Zbog čega je njezin suprug, koji je tako očito ne voli, odabrao baš nju? Zbog čega je trebao baš animisticu? Zbog čega na Polu mora skrivati svoj brak, a pogotovo svoje moći zbog kojih ju je gospodin Thorn i oženio?

Znala je da u njezinom braku nema ljubavi, ali joj uskoro počinje biti jasno da je dovedena na Pol kako bi bila tek koristan pijun u bespoštednoj borbi za moć i bogatstvo. Ophelia može živjeti s činjenicom da je suprug ne voli, može živjeti s činjenicom da će, zezne li taj dogovoreni brak, zauvijek ostati protjerana sa svoje rodne Anime, ali ne može se pomiriti s ulogom koja ju je dopala na Polu – svjesna je da posjeduje rijetke, dragocjene moći i ne pada joj na pamet dozvoliti ikome da je pretvori tek u pasivno oružje u podmuklim intrigama tog nečasnog, prevrtljivog svijeta.

Ophelia će morati naučiti biti bolja od svakoga od njih u malim i velikim igrama zavođenja i skrivanja, taktiziranja i trgovanja, pažljivog biranja saveznika i neprijatelja. Kako će joj to poći za rukom kada upravo jedna od moći koju posjeduje leži upravo u činjenici da je sposobna otvoreno i izravno pogledati u svoj odraz u ogledaju te prepoznati i prihvatiti osobu koju tamo vidi?

Premda je Christelle Dabos prvu knjigu ove tetralogije uspjela u Francuskoj objaviti još 2013. godine, prijevod na engleski jezik objavljen je tek prošle godine. Oduševljenje čitatelja ovom knjigom i njezina popularnost od tada samo rastu.

U istoj rečenici u kojoj sam prvi put čula za ovu knjigu pročitala sam i da joj predviđaju uspjeh jednak onome koji je doživio Harry Potter – izjava na koju se sve moje skeptične lampice i alarmi upale! 🙂 Pa ipak, knjigu koja na Goodreadsu ima tako visoku ocjenu nije bilo moguće ignorirati i morala sam naručiti knjigu, da se sama uvjerim u opravdanost ili neopravdanost takvih izjava.

I, kakva je moja presuda? Ne znam hoće li se autorica moći približiti slavi malog čarobnjaka – ne znam što nam spreman u naredne četiri knjige, ali znam da je ovo serijal koji neće proći nezapaženo. Ne bi smio proći nezapaženo. Negdje sam pročitala da je netko žanr ove knjige opisao kao “fantasy-thriller” i mislim da je to savršen opis.

Svijet je vrlo pažljivo osmišljen, likovi su nevjerojatno intrigantni, svježi i komplicirani, suptilna magija uvjerljiva i zanimljiva, intrige i zapleti nisu nimalo sramežljivi i okolišavi, a Christelle Dabos piše kao da joj ovo nije prva knjiga. Maštom, premda ne i stilom pisanja (njezin nije toliko poetičan), Dabos me izdaleka podsjeća na Laini Taylor – voljela bih kad bi nastavila pisati i nastavila kreativno rasti baš u tom pravcu. 🙂

Premda je serijal opisan kao fantasy-thriller, u ovom prvom dijelu knjige ovaj “thriller” dio više dolazi do izražaja – zato se i čita bez pauze i predaha, i zato se, po završetku čitanja, proklinje samoga sebe što se ne nauči francuski na vrijeme, da se ne mora čekati engleski prijevod svih ostalih nastavaka. 🙂

Srećom, drugi dio tetralogije, koji će se zvati “The Missing of Clairedelune”, očekuje se 30. travnja ove godine, za nešto malo manje od tri tjedna i jedva čekam vratiti se u taj ludi, divlji svijet i promatrati Ophelijinu transformaciju u biće sposobno preživjeti među tim prelijepim, krvoločnim vukovima.

Ne znam hoću li vam moći preporučiti čitav serijal – znat ću kad ga pročitam, ali vam ovu prvu knjigu mogu od srca i iskreno preporučiti. Uostalom, ponosno i zasluženo se smjestila na popis najboljih knjiga pročitanih u posljednjoj trećini 2018. godine.