BUDIZAM ZA MAJKE – Sarah Napthali

Mnogo je toga što je izrečeno i napisano o majčinstvu. No, unatoč obilju informacija, izostavlja se napomenuti koliko toga se zapravo – izostavi. Nitko vam nikada ne kaže kako je to zapravo.

Od trenutka kada postanemo svjesne da spol u kojem smo rođene nosi jedinstvenu mogućnost – da postanemo roditeljice drugog život bića – uče nas da je to “najljepši posao na svijetu”, “najteži posao na svijetu”, “jedini istinski izvor radosti”, “najispunjavajući poziv za ženu”, “sveta dužnost”, “najveća ljubav i najveća žrtva”.

Ali nitko vam ne može reći kako je to zapravo u stvarnosti. Oni koji mogu ili ne žele ili ne znaju kako ili nas u tom trenutku baš i ne zanima da čujemo što nam imaju reći. Imamo mi o tome svoje ideje, zar ne? Pametne smo, odrasle, zrele i dovoljno smo toga vidjele i pročitale da točno znamo što nas čeka! Nije li tako?

Nešto malo kasnije, može nam se dogoditi da, čučeći u stvarnosti majčinstva, uviđamo grubo odudaranje od ideala permanentnog blaženstva kakvo bi majčinstvo trebalo biti. Uviđamo koliko smo zapravo same. Uviđamo koliko šutnje obavija tu samoću jer progovoriti znači riskirati oštre poglede i neumjesne komentare o našim odlukama i motivaciji onda kada nam treba pomoć i podrška. I tada nas počne nagrizati krivnja. Čini se da svaka majka oko nas duboko uživa u svakom trenutku majčinstva; i ona i njezino dijete sve rade savršeno. Što nije u redu s nama? Sve je u redu s nama. Samo nam se puno toga prešućuje.

Kada sam saznala da sam trudna i ja sam se, kao i mnoge majke prije mene (i kao što će mnoge nakon mene) pripremala čitajući svu dostupnu cijenjenu literaturu. Dobre su to knjige. Nauče nas toliko toga o trudnoći i porodu i bebi.

Vjerojatno tek kasnije, kada je beba već tu, uočavamo rupe u programu pripreme; postoji tisuću pitanja i tisuću tema o kojima nikada nitko nigdje nije pisao u svim tim knjigama koje smo čitale. Takvu prazninu uvidjela je i autorica ove knjige – zbog toga ju je i napisala. Većina knjig akoje nas pripremaju za majčinstvo pisana je za majke O BEBAMA. Gotovo nijedna nije pisana za majke o majkama, o majčinstvu, o svemu onome što ono donosi i oduzima. Tako se dogodi da se kao majka susretnemo sa svojim odrazom u ogledaju i da panično shvatimo da ne znamo gotovo ništa o toj novoj vrsti bića u koje smo se pretvorile.

Zahtjevi prema majkama su ogromni, ponekad i nerazumni. A majka od sebe traže da na baš svaki takav zahtjev odgovore besprijekorno. Dobar dio njih dolazi od samih majki koje vrlo brzo nauče gdje se u njihovoj okolini nalazi Kip Savršene Majke i svakoga dana se uspoređuju sa svakim pedljem tog savršenstva. Prenapregnutost koja iz toga proizlazi ostavlja traga na majkama i na odnosima majki sa najvažnijim ljudima u njihovoj blizini – djeci, partnerima, prijateljima, obitelji. Napthali zbog toga knjigu započinje ozbiljnim preispitivanjem pretpostavki o majčinstvu.

Sarah Napthali je ovu knjigu zamislila kao priručnik za majke. Zbog čega je mislila da majkama treba priručnik o majčinstvu? Zar to nije nešto što dolazi prirodno? Ljubav, potreba da se skrbi za dijete, predanost i požrtvovnost, neumorna posvećenost tom malenom biću? Jest. No, cijena svega toga, koje žena postaje svjesna i nglo i polagano, ne osjeća se kao nešto prirodno.

Osjećaji kao što su usamljenost, očaj, zbunjenost, briga, nevjerica, sumnjičavost, sitničavost, otpor, krivnja, čak i ljutnja, posebno ljutnja – ne doživljavaju se kao nešto što prirodno ide uz majčinstvo. Zbog čega su ti osjećaji tu? Zbog čega se čini da su češći tihi pratitelji majki nego što su to pozitivni osjećaji koji su nam obećavani? I kako borba s njima može nepotrebno otežati majčinstvo? Što učiniti s njima?

Autorica, i sama budistkinja, u svojoj knjizi nudi iskustva sebe kao majke koja je odgovore na mnoga pitanja pronašla u mudrosti filozofije i prakse zen-budizma. E sada, prije nego što zakolutate očima i razbježite se – treba poslušati što ima za reći. 🙂 Vjerujete mi, okretanje leđa je moj prvi nagon kada mi netko pokuša objasniti išta kroz bilo kakav oblik duhovnosti. Da mi ovu knjigu nije pohvalila osoba o kojoj imam visoko mišljenje, ne bi nikada došla na moj radar. I bilo bi mi žao da nije.

Sarah Napthali toliko iskreno i s toliko ljubavi otkriva svoje najintimnije osjećaje koji su je mučili kao majku i ta nepatvorenost je zarazna. Ovdje je netko tko doista razumije i netko tko neće okrenuti leđa od nas ako priznamo da malo teže cvjetamo pod teretom majčinstva. Zen-budizam je blag prema čovjeku, a još blaži p rema majkama koje su, kako kaže autorica, “bespoštedne u onome koliko traže od sebe”. Mnogo toga što ona piše podudara se sa spoznajama koje sam vidjela da primjenjuju moji kolege psiholozi koji rade s djecom.

Njezin pristup je, naravno, specifičan po tome što nas kroz knjigu blago poučava o zen-budizmu dok nam istovremeno ostavlja razriješene ruke da se s njom ne složimo ili da za sebe uzmemo samo ono što mislimo da nam može koristiti. Njezina razmatranja o odnosima – žene i uloge majke, žene i osjećaja, žene i djeteta, žene i partnera, žene i žene – su hrabra i oslobađajuća.

Samo čitanje knjige za mene je bilo jako umirujuće iskustvo, a pojedine poruke su me podsjetile na ozbiljnost preuzimanja kontrole nad vlastitim emocijama. Ako uzde nisu u našim rukama, odričemo se nečega vrijednog, nezamnjenjivog i neponovljivog – radosne, potpune prisutnosti u životima svoje djece. A vremena ima ili za život u brigama iz prošlosti i strahovima o budućnosti ili za budnu uključenost u sadašnji trenutak. Vremena nema za jedno i drugo. Djeca su tu da nas nauče kako birati ono važnije.

Koliko god je knjiga vrijedan izvor praktičnih načina da se unese mir i ravnoteža u život žene kao majke, nije mi promaknulo to da su još uvijek žene jedine koje se trse da za mnoge neravnoteže u obitelji i partnerstvu nađu rješenje. To me uvijek malo bocka, ali to nikako nije problem ove knjige.

Autorica nas pokušava poučiti jednom od načina na koji ona i majke koje poznaje zadržavaju čvrsto tlo pod nogama pred zahtjevima majčinstva. Osjeća se, međutim, jedna malo jetka istina – ako same sebi ne pomognemo, teško da će netko trčati da to učini umjesto nas. Zaslužile smo nalaziti načine – u njezinoj knjizi, u zen-budizmu ili na bilo kojem drugom mjestu gdje svaka od nas osjeća da se “puni” – da same sebi, ali i jedna drugoj – kao majke i kao žene – postanemo najveće saveznice.

Možda će se nekima od vas sve ovo što pišem učiniti nepotrebno turobno. 🙂 Moji bliski prijatelji znaju da se k meni ne ide po ružičasto “sve će biti dobro” s velikom mašnom na vrhu. K meni se ide po iskrenost nakon koje čovjeku dođe da kaže: “E j… ga. Imaš šta za popit?” 🙂 Meni je drago da postoji jedna ovakva knjiga i htjela bih da ih je više. Smatram da prešućivanje individualnih istina i iskustava majčinstva i inzistiranje na jednoj svetačkoj slici majčinstva vrijeđa žene i onemogućava im da se odgovorno pripreme za zadaću koju, budimo iskreni, samo one mogu izvršiti. A u tome posebno trebaju pomoć i razumijevanje drugih majki, pogotovo onih koje će im dati prostora da o svojim doživljajima majčinstva progovaraju iskreno i bez srama.

Neću reći da je za mene majčinstvo najradosnije iskustvo koje sam ikada doživjela. Ali da je najintenzivnije, najdinamičnije i najtransformativnije – da, to ću reći. Majčinstvo mijenja ženu na način na koji svaka žena zaslužuje biti promijenjena. Kroz majčinstvo svaka žena nauči kakvu nadljudsku dimenziju imaju njezine sposobnosti; koliko toga može podnijeti, koliko toga može nadvladati, koliko strpljivo može čekati, koliko energije može unijeti u sve što stvara, koliko radosti može izvući iz sitnica i – ono najvažnije – koliko hrabro, koliko neumorno i koliko snažno može voljeti.

—o—

Odlična ekipa iz Planetopije nekome od vas će darovati primjerak ove knjige. 🙂

KAKO DO KNJIGE? (***DARIVANJE ZAKLJUČENO***)

Na [email protected] pošaljite e-mail naslova “Budizam za majke” i napišite bilo koju od ove tri stvari:

a) “Otkad sam majka, najviše mi nedostaje ______________.”
b) “Kada postanem majka, mislim da će mi najviše nedostajati ______________.”
c) Adresu Planetopijine knjižare u Zagrebu, ako su za vas ova pitanja preosobna. A da ne tražite puno, adresu možete naći ovdje. 🙂