Nakon osamnaest godina odgađanja, izvršenje smrtne kazne nad Terrellom Darcyjem Goodwinom tek je nekoliko tjedana udaljeno. Osamnaest godina ranije osuđen je za ubojstva više djevojaka. Njihove posmrtne ostatke u različitom stupnju raspadanja ubojica je odbacio u grob na osamljenom zemljištu čiju je nepreglednu površinu prekrivalo poljsko cvijeće po kojem će javnost nazvati žrtve – Crnooke Suzane. Upravo u tom grobu, ispod cvijeća, kostiju i beživotnih tijela drugih djevojaka, pronašli su polumrtvu Tessie Carthwright.
Osamnaest godina kasnije, Tessa Cartwright, ona “sretna Crnooka Suzana”, ona koja je preživjela, sjedi u svom dnevnom boravku s dvoje ljudi koji je mole da im pomogne zaustaviti izvršenje smrtne kazne. Odvjetnik i forenzička vještakinja obrazlažu svoja saznanja – ne postoji dovoljno forenzički uvjerljivih dokaza protiv Terrella Darcyja Goodwina; osuđen je isključivo na temelju njezinog iskaza – iskaza djevojke kojoj nedostaje 32 sata sjećanja od trenutka kada je oteta do trenutka kada se, prikliještena ispod jedne Crnooke Suzane, probudila u grobu. Tessa nikada nije vidjela lice svog napadača, a ako i jest, toga se ne sjeća. No, Tessa predosjeća da su istražitelji u pravu. Naime, zna da je za vrijeme istrage lagala… A osim toga, već osamnaest godina netko ostavlja Crnooke Suzane pod njezinim prozorom…
Samo jedno malo upozorenje prije nego počnete čitati ovu knjigu; prve stranice su jako skliske. Jednom kada se nađete na njima, nema vam spasa. Propast ćete u fenomenalno skrojenu priču, a oko vrata će vam se splesti omča načinjena od frustrirajuće neodgonetljivih pitanja koja će vas vući dalje i dublje – u grob s djevojkama, u bolnice i ordinacije stručnjaka za mentalno zdravlje, u stare bizarne kuće nekonvencionalnih djedova i baka, u čudna prijateljstva i zatvore.
Nikada ne bih rekla da je Juliji Heaberlin ovo prva knjiga. Nisam ljubitelj ovog žanra, no knjige poput ove me natjeraju da se dobro zamislim nad time koliko propuštam.
Tessie je preživjela. Danas je samo Tessa, ima 34 godine, kćer koja će uskoro napuniti onoliko godina koliko je Tessie imala kad je oteta. I tajne. Tessa ima gomilu tajni, a uskoro bi na savjesti mogla imati i život možda sasvim nevinog čovjeka. Zbog svega što Tessa zna, a što nikada nije rekla i s čime se ranije nije suočila, možda su u opasnosti mnogi životi; njezin (opet), život njezine kćeri, život Terrella Goodwina, život njezine odavno nestale prijateljice.
Priču pratimo u tri različita dijela. U prvom dijelu knjige, družimo se s Tessom i Tessie; s Tessom u sadašnjosti, koja pomaže istražiteljima pronaći dokaze koji će obustaviti izvršenje smrtne kazne, i s Tessie, osamnaest godina ranije, u ordinaciji psihoterapeuta koji ju je primio, Tessie pretpostavlja, jer je i sam izgubio kćer koju nikada nije pronašao. U trenutku kada dolazi u njegovu ordinaciju, Tessie ne samo da se ne sjeća ključna 32 sata svoga života – Tessie je i slijepa…
U drugom dijelu knjige pratimo proces suđenja u prošlosti te odbrojavanje do dana pogubljenja u sadašnjosti. Vremena za iznalaženja forenzički snažnih dokaza brzo ponestaje, a prateći proces suđenja u prošlosti, vidimo da neka pitanja nikada nisu bila odgovorena. Zbog čega su crteži koje je crtala tada slijepa Tessie toliko uznemiravajući? Zbog čega su Tessie i Lydia, njezina najbolja prijateljica, prešutjele toliko toga? Znaju li oni da su joj Crnooke Suzane govorile i da joj govore još i danas? Je li bitno to što je Lydijin otac znao biti nasilan? Ili to što je Tessiein djed djeci pripovijedao uznemirujuće bajke?
I gdje su Lydia – smrću opsjednuta Lydia – i njezina obitelj nestali neposredno nakon suđenja?
U trećem dijelu knjige, koji nam, između ostalog, prikazuje neobično prijateljstvo ove dvije mlade djevojke, čeka nas uragan najpotresnijih raspleta i šokantnih odgovora na gomilu onih frustrirajućih pitanja.
Doista, ali doista, ovo je knjiga koja se čita munjevito. Zapravo i nemate puno izbora kada se okliznete na prvim stranicama… Posljednja stranica se vjerojatno zatvara oko 4h u jutro, razrogačenih očiju i s tihim: “Wow…”
Ono prema čemu sam do kraja knjige razvija strahopoštovanje (osim prema autoričinoj sposobnosti da zakuha pakleno dobru i zapetljanu priču) jesu suvremena dostignuća forenzičkih znanosti i tehnologija. Ovo je nešto što je autorica, kako priznaje u intervjuima i u zahvalama na kraju knjige, temeljito istražila te i sama ostala osupnuta svime što forenzički stručnjaci u dobro opremljenim laboratorijima mogu doznati iz raznih uzoraka tkiva.
Ljudi, ako volite ovaj žanr, čitajte ovo BRZO! 🙂 Ako ne volite ovaj žanr, napravite iznimku s ovim naslovom. Ako vas knjiga razočara, evo, gurnite me u prvu rupu na nekakvoj livadi čim stigne proljeće. 😉
Prije nego što se oprostim od vas, želim vam dati još nešto što će vam trebati kada budete čitali. Jednostavno ljepše zvuči na engleskom; bez uvrede prevoditeljici – nije do Vaše vještine nego do našeg prekrasna hrvatski jezik. 😉
Oh, Susan, Susan, lovely dear
My vows shall ever true remain
Let me kiss off that falling tear
I never want to hurt you again
But if you tell, I will make
Lydia
A Susan, too
0 Comments