Prije deset godina, knjiga “Jedi, moli, voli” osvojila je srca diljem svijeta. Elizabeth Gilbert je prije nje imala nekoliko objavljenih, ali ne pretjerano zapaženih naslova. “Jedi, moli, voli” je dirljiva i iskrena ispovijest o propasti njezinog braka i duhovnoj odiseji koja ju je odvela u Italiju, Indiju i Indoneziju.
Ovom knjigom Elizabeth je u mnogim čitateljima potakla neutaživu glad za njezinim riječima i mnogi su, ja među njima, konačno potražili njezine ostale knjige. Moglo bi se reći da ju je svjetska publika otkrila prvo kao svojevrsnog duhovnog mentora, a zatim kao izrazito talentiranu spisateljicu. Njezine knjige su posebna poslastica za dušu, ali “Jedi, moli, voli” je jedina koja i dan danas mijenja živote…
… barem je to ono što Elizabeth sluša unatrag deset godina: ta knjiga mi je promijenila život. 🙂 Netko je, stoga, mudro odlučio desetu obljetnicu objave knjige obilježiti – još jednom knjigom. Ovoga puta, Elizabeth je upitala stotine tisuća ljudi koji prate njezinu Facebook stranicu – na koji način vam je knjiga “Jedi, moli, voli” promijenila život? Odgovore, točnije 43 eseja, uvršteno je u ovu “slavljeničku” knjigu, “Eat Pray Love Made Me Do It”.
U niz intervjua koje je dala tijekom godina, Elizabeth nije skrivala da se njen brak raspadao tri godine; tri godine je pokušavala sve da ga popravi, tri godine je izdržavala, plakala, molila i konačno se – prepustila.
Ne, kaže ona, nije odustala. Odustati znači istupiti prije nego išta pokušaš. Prepustiti, pustiti, znači priznati da si učinio sve što si mogao i da ne znaš kako dalje. To je onaj trenutak na podu kupaonice o kojem govori u svojoj knjizi “Jedi, moli, voli” – kada je slomljena priznala da više ne zna kako dalje. Ne zna oprostiti, ne zna zaboraviti, ne zna živjeti, ne zna voljeti.
Od tog trenutka krenula je na avanturu kako bi te stvari ponovno naučila. No, ono što je bio prijelomni trenutak u tom raspadanju osobnog života – trenutak koji je pod kupaonice pretvorio u uzletnu pistu prema novom životu – bila je spoznaja:
I to je upravo ono što povezuje svih ovih 47 priča različitih ljudi o tome kako im je knjiga “Jedi, moli, voli” promijenila život; dala im je primjer i ohrabrenje da istraže što za svakoga od njih slijedi iza spoznaje: “Moj život ne mora više ovako izgledati.”
Uživala sam čitajući ovih 47 zapleta i raspleta. Koliko različitih ljudi – a u knjizi su navedene priče tek jednog maleckog broja svih onih koje je knjiga dirnula – trpi zbog istih stvari; zbog toleriranja osobne stagnacije, zbog toleriranja nepoštivanja i zlostavljanja, zbog straha od osude i odbacivanja, zbog prihvaćanja slike o sebi kao nesposobne i nevrijedne osobe. I na koliko različitih načina jedna te ista inspirativna misao izoštri pogled na vlastiti život i vlastitu vrijednost, pritom dajući osobi dozvolu (suludo da nam treba dozvola!) da pomisli kako zaslužuje više i bolje.
U konačnici, mi smo ti koji moramo živjeti vlastite izbore, a počesto zaboravljamo da se oni jedino nama moraju svidjeti.
Zatekla sam se, kako sam i očekivala, da sam s nekim pričama suosjećala više, s nekima manje, a odluke nekih ljudi nisam razumjela. I to je u redu. Elizabeth stalno podsjeća: “Don’t do what I did, ask what I asked.” Što više ne želim podnositi? Kakva iskustva želim, a kakva više ne želim doživljavati? Čega bih u svom životu voljela više, a čega manje? Što sam činilo onda kada sam bio najsretniji? Zbog koga se osjećam kao da je svijet prepun divnih mogućnosti?
Svi ovi ljudi dali su svoje odgovore i dokazali da iz istog duhovnog središta izviru različite avanture osobne promjene. Svatko ima pravu svoju, kakva god ona bila i što god netko drugi o njoj mislio.
Čitala sam “Jedi, moli, voli” davno. Uživala sam u filmu. A ova knjiga me je samo uvjerila da je možda došlo vrijeme da knjigu pročitam opet. Prvog puta, sjećam se, upila sam iz nje hrabrost da priznam sebi konstantnu glad za putovanjima (i štošta drugo). Pitam se na koje dijelove bi ovoga puta moja duša zaigrala…
Ne mogu opisati koliko mi je žao što njezine knjige nakon “Jedi, moli, voli” nisu naišle na jednak prijem kod publike – ili na hrvatski prijevod.
“The Signature of All Things” je njezin povratak fikciji i uvjerljivo je najbolja knjiga koju sam pročitala prošle godine. “Big Magic” je nezaobilazno štivo za sve one koji žele stvarati, koji se žele kreativno izražavati na bilo koji način, a bore se sa sumnjama i strahovima i blokadama različitog stupnja neotklonjivosti.
Ne mogu ni pretpostaviti hoće li ova knjiga ugledati hrvatski prijevod, ali ću reći – evo na, bogohuljenje – ne mora ni biti. Glavni učinak joj je ionako taj da čitatelja motivira da što prije posegne, po prvi puta ili opet, za knjigom “Jedi, moli, voli”. Kod nas ju je prvo 2007. pa zatim 2010. izdao V.B.Z.
Prisjetimo se filma:
Hvala svima na vremenu, pažnji i strpljenju!
0 Comments