Gaturro je došao u moje ruke istog onog dana kada mi je ljubazna vlasnica mlade i ambiciozne izdavačke kuće Iris Illyrica donijela primjerak knjige “Ja, Jesusa” Elene Poniatowske te zbirku pjesama “Stihovi dna” domaće autorice, Dijane Ćurković.

“A evo nešto slatko i za Bibliovčicu”, rekla mi je Ivana.

S obzirom na moj stav prema mačkama (ukratko i općenito, pomisao na kućne ljubimce me blago užasava) te na moje poznavanje svijeta stripova (koje je nikakvo), gledala sam ja u tog Gaturra kao bilo koji tata u svoje novorođenče – simpatično, ali ne znam kako da ga primim i što s njime da radim. 🙂

Čovjek bi pomislio da se lako nađe vremena pročitati jedan običan strip, ali je prošlo neko znatno vrijeme prije nego što sam s Gaturrom u rukama sjela na kauč i u miru ga počela čitati.

Mislim da sam pročitala 20-ak prizora (svaki se sastoji od 5-6 sličica koje čine svojevrsnu strip-epizodu), a onda Ivani poslala poruku da joj kažem da je Gaturro PREDOBAR i PRESMIJEŠAN i da ovo NIJE za Bibliovčicu, već za Bibliovcu.

Gaturro je osebujan mačak nepoznate dobi. Kućanstvo dijeli s obitelji koja ga je posvojila, za čije članove (i njihove brojne uvrnutosti) siroti Gaturro ima puno strpljenja. Pohađa školu, onoliko redovito i učestalo koliko i vlasnicima dođe da ga se malo riješe.

Kada se Gaturro i njegova učiteljica međusobno ne gnjave, Gaturro voli provoditi vrijeme sjedeći na krovovima u susjedstvu. Tamo najčešće susreće kapricioznu Agathu, mačku u koju je ustrajno zaljubljen, premda je ona još ustrajnija u namjeri da smisli nove načine na koje će mu udijeliti košaricu. Ipak, ako se druga mačka nađe u blizini, Agatha neće skrivati ljubomoru; želi biti jedina mačka od koje će Gaturro dobivati košarice.

Mnoge likove s kojima Gaturro dijeli svakodnevicu upoznajemo tek u ostalim nastavcima.

Gaturro 1 je tek prvi nastavak u strip-serijalu o ovom simpatičnom mačku; u ovom formatu ih je objavljeno ukupno 25, a nakladnik Iris Illyrica kod nas je preveo prvih 5 stripova. Detaljnije o njima možete pročitati na web-stranici nakladnika.

Cristian Dzwonik, Gaturrov “tata”, napisao je još 15-ak stripova i knjiga posvećenih svome mačku, samo u drugačijim formatima. Gaturro se proslavio ne samo u rodnoj Argentini; njegova popularnost proširila se i Sjevernom Amerikom, Europom, a odnedavno i Kinom.

Kako vam se čini Gaturro do sada? Sviđa vam se što vidite na fotkicama? 🙂 Sigurna sam da bi vam se Gaturro svidio čak i ako do sada ili niste čitali stripove ili vam se nisu posebno sviđali. No, Gaturro stripovi su odlično rješenje za jedan problem koji periodički muči nas žene – što pokloniti našim muškarcima; partnerima, braći, sinovima, očevima?

Kompletić Gaturro stripova će garantirano upaliti kao zanimljiv poklon, pogotovo ako su nekada voljeli Garfielda. Nadam se samo da se nećete posvađati jer ćete jedni druge u različitim scenama redovito prepoznavati. 🙂