“Kad potegneš mač, ne misli na onoga koga ćeš ubiti. Misli na onoga koga ćeš poštedjeti.”
Ovo je odlična povijesna trilogija švedskog pisca Jana Guilloua. Knjige prate životni put Arna Magnussona u njegovoj domovini (područje današnje Švedske) i u Svetoj Zemlji. Ujedno prikazuju kompleksnu društvenu i političku situaciju u tim područjima u vremenu od 1150.g. do 1210.g.
Guillou je stvorio svijet koji djeluje realno i uvjerljivo. Na početku svake knjige je geografska karta koje pomaže u prostornom snalaženju tijekom čitanje i za mene je to veliki plus. Jedina veća zamjerka ide izdavaču (Znanje) zbog mnogih grešaka u tekstu. Knjige su ispunile moja očekivanja. Preporučujem!
Priča započinje sa gospom Sigrid koja je trudna sa drugim djetetom i u smrtnom je strahu od porođaja. Imajući na umu da je vrijeme radnje romana 12. st., kad su žene svakodnevno umirale rađajući, Sigridin strah je razuman i posve opravdan. Ona je inače mudra i praktična žena. Njezin muž Magnus svjestan je kako ima zlata vrijednu ženu, ali kako je to patrijarhalno društvo, svoje mišljenje ne kazuje čak ni njoj. Naposljetku rodi sina Arna, glavnog junaka ove trilogije.
Mali Arn Magnusson prve godine života živi na imanju Arnäs u Zapadnom Götalandu sa obitelji i njihovim robovima. Guillou daje detaljan prikaz života na vlastelinskom imanju. Taj dio svijeta je u to vrijeme još bio uvelike barbarski. Pokršteno je bilo samo dio stanovništva, a robovi su bili pogani i nisu se tretirali kao ljudi. To o robovima me šokiralo, ali i dalo prikaz mentaliteta srednjovjekovnog života u Skandinaviji o kojem nisam ništa znala.
Ujedno roman (odnosno cijela trilogija) ravnopravno donosi priču o političkoj i društvenoj situaciji u kraljevstvu. To je vrijeme konstantnih borbi za vlast (teško je popamtiti sve te kraljeve koji su se izmjenili), borbi između različitih plemenskih obitelji, borbi između svjetovne i crkvene vlasti (sekularizam je tek u povojima)… Opći zakoni jednaki za sve tada nisu postojali. Prevladava zakon jačega. Sve to stvara stalno prisutnu napetost u čitanju i strepnju za likove koji su nam dragi.
Arnov život naglo se prekida kad zbog zavjeta svojih roditelja završi u cistercitskom samostanu Varhem. Tad je tek zbunjeno malo dijete koje ne razumije u potpunosti život oko njega. Koliko god mislila da je grozno tako razdvojiti dječaka od roditelja, on je time dobio iznimno rijetku priliku za najbolje školovanje svojega vremena. Tako cijelo svoje djetinjstvo i ranu mladost Arn provodi moleći, radeći i učeći sa braćom redovnicima. Autor vješto kroz romane konstruira mozaik priča o svakodnevnom životu. Tako prateći Arnovo odrastanje ujedno upoznajemo život u samostanu.
Guillou se ne libi ulaziti u sitnice i opisivati npr. izgradnju ili manufakturu. Na dijelovima to je zamorno, ali ljubitelji povijesti će zasigurno uživati. Svidjele su mi se filozofske rasprave koje Arn ima s ocem Henrijem i bratom Guilbertom. Izrasta u vrlo pobožnog mladića spremnog na redovnički život, ali totalno nespremnog na svjetovni život.
To postaje očito kada se sa sedamnaest godina vrati doma. Toliko je naivan i dobrohotan da je mene živcirao. Najveća krivica ipak nije na njemu, već na redovnicima koji su ga odgajali. Zapravo je Arn vrlo pametan i dobar mladić. On je živio u zatvorenoj oazi napretka, reda, mira i morala. Samostani u to doba to doista i jesu. No, nije učio ništa o svijetu izvan samostanskih zidina; svijetu neprestanog sukoba, krvne osvete i poganskih običaja i zakona.
U toj drugoj stvarnosti, Arn je plemić i pripadnik Folkunga, jedne od najmoćnijih obitelji u kraljevstvu. Kao takav on je gospodar života i smrti seljaka i robova. Njihova vjenčanja se sklapaju radi povećanja obiteljske moći ili postizanja primirja s neprijateljima. Plemić se smije baviti samo ratovanjem, upravljenjem imanjem i priređivanjem gozbi. To je (ne)kulturni krug gdje se muškost dokazuje ubijanjem, prežderavanjem i opijanjem do besvjesti. Arn koji vjeruje u jednakost svih ljudi i vjenčanja zbog ljubavi doživljava ogroman kulturološki šok. Bori se sam sa sobom. S jedne strane želi udovoljiti obitelji, a s druge svojoj savjesti.
Njegova obitelj nije znala što bi mislila o njemu, ni što bi radila s njim. Ljudi su ga ismijavali i izrugivali. Pisac je dobro opisao zajednicu nespremnu na promjene, kao i muke koje prosvjećen čovjek tamo nalazi.
S vremenom Arnovo znanje i vještine dolaze do izražaja: modernizira imanje te čak spašava obiteljsku čast.
Dvije su stvari koje su predodredile Arnov život (i radnju u ostalim knjigama). Prvo je njegovo sveobuhvatno školovanje, a posebice ratničke vještine kojima ga obučava brat Guilbert. Drugo je ljubav prema Ceciliji Algotsdotter.
Većim dijelom knjiga mi se svidjela, s užitkom sam je čitala. No, kraj me razljutio, iako sam znala što će se dogoditi. Po prvi puta susrela sam neke istinski odvratne likove. Knjiga bi mogla razočarati one koji u njoj očekuju život i borbe vitezova templara (to je radnja druge knjige). Naziv “Put u Jeruzalem” ne odgovara sadržaju knjige; možda jedino alegorijski kao Arnov put sazrijevanja da bi postao vitez templar.
– Asariel
0 Comments