Ovu godinu sam čitalački započela nešto bolje nego prošlu. Na kraju 2015-e sam bila razočarana brojem pročitanih knjiga, od predviđenih 50, pročitala sam samo 24 knjige i to odlučila promijeniti ove godine. Ono na što nisam računala je da neću naći knjigu koja bi me oduševila dovoljno da za nju napišem recenziju. Stoga sam odlučila pročitati roman koji mi je bio kao plan B što se tiče knjiga, ono posljednje utočište kada nijedna druga knjiga jednostavno “ne ide”.
Da, to je posljednji roman autorice koja je moje otkriće 2015. godine, a od kojeg sam bježala par mjeseci jer Lisa nije objavila niti najavljuje novi roman. Lisa je autor koji spaja svoju struku (neuroznanost) sa književnošću i to radi izuzetno dobro. Ukoliko još niste čuli za nju, na temelju njene knjige je snimljen istoimeni film “Still Alice” za kojeg je Julianne Moore osvojila Oscara za glavnu glumicu. Kako svaki Lisin roman predstavlja buđenje svijesti o nekoj bolesti, u ovom romanu je to horor zvan Huntingtonova bolest.
U Charlestownu (Boston) živi bračni bar Irskih rimokatolika, Joe i Rosie, sa svoje četvero djece. Joe je policajac, suprug, otac, prijatelj i nositelj gena Huntingtona, a da to ne zna. Svoje majke se sjeća u bolnici, no uvjeren je kako je istina ono što mu je otac rekao za nju, da je bila alkoholičarka i da ju je to ubilo. Više od svega se boji majčine sudbine, te je zbog toga vrlo obziran kada su u pitanju runde u baru nakon posla.
Malene poteškoće, u vidu padova, ispadanja stvari iz ruku, trzaja ramenima ili stopalima, otežane koncentracije pri pisanju policijskih izvješća, pa čak i iznenadnih izljeva bijesa pripisuje umoru i stresu, no supruga traži liječnički pregled koji bi mogao sve to objasniti. Premda prezire bolnice, Joe odluči poslušati suprugu i uskoro doznaje bolnu istinu. Huntingtonovu bolest je naslijedio od svoje majke. Ako ju je on naslijedio od majke, koje od njihovo četvero djece nije imalo sreće još kod začeća?!
Joe je divan lik, no lakše sam zavoljela Rosie jer ona reagira iskreno. Ona plače, pije i ponekad se opije prije 10 sati ujutro, na kraju izgubi i vjeru u Boga, koji joj je prije Joeove dijagnoze alfa i omega života, ljuti se na cijeli svijet i sve bi napravila kako bi zaštitila svoju obitelj, a zna da neće biti u toj mogućnosti kada dodje vrijeme za to. Ona se iskreno boji za prerani odlazak svih članova obitelji, jer je to opasnost koja postoji. Opasnost o kojoj nije mogla razmišljati ni u najgorim noćnim morama. Sve do danas.
Huntingtonova bolest je nasljedna, neurodegenerativna bolest koju karakterizira progresivni gubitak voljne motorike i pojačanje neželjenih pokreta. Kroz tri stupnja (rani, srednji i napredni), bolest utječe na razmišljanje i ponašanje. Jedna genetska mutacija u genu uzrokuje ovu bolest, kojoj nositelj gena ne može pobjeći, niti se izliječiti. Naziva se još najokrutnijom bolesti svjedočanstva. Najčešće se dijagnosticira u dobi od 35 do 45 godina i oboljela osoba ima maksimalno 20 godina života. Djeca imaju 50% šanse naslijeđivanja gena od roditelja. U SAD-u je zabilježeno 37.000 osoba koji imaju Huntingtona. Usporedbe radi, više od 5 milijuna ljudi ima Alzheimera i skoro 3 milijuna žena rak dojke.
Genetski test, koji se provodi samo na punoljetnim osobama, pokazuje sa 100%-tnom sigurnošću mutaciju gena i neosporno je kako će nositelj sigurno razviti simptome Huntingtonove bolesti. No, ipak, 90% osoba s rizikom nositelja gena se odbija testirati.
Kažu kako zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Ovaj roman je vrlo dirljiv, u isto vrijeme vrlo nestvaran (jer ne poznajem nikoga tko ima u obitelji Huntingtona) i vrlo opipljiv zbog samih likova, koji nas na nekoga podsjećaju, koji su vrlo normalni (u današnje vrijeme se takvi rijetko nalaze). Moram ipak priznati kako je ovo roman koji me se najmanje dojmio od četiri, koliko ih je Lisa ukupno objavila. Možda je riječ o zasićenju, možda nisam bila raspoložena za ovu temu, no ipak, knjiga od 300 + stranica je bila pročitana za nepuna dva dana. Nepopravljiva sam kada su u pitanju autori koje prisvojim i počnem nazivati “mojima”.
Kako nastaviti normalno živjeti sa saznanjem o mogućnosti imanja smrtonosnog gena u svom genetskom kodu? To je ono što sam se pitala čitajući ovaj roman. Kako bih se sama osjećala da mi jedan od roditelja ima Huntingonovu bolest? A kako kada bih u isto vrijeme imala djecu? Od toga nema bijega. Ukoliko se osoba testira, naknadno može odustati od rezultata, tj. nastaviti svoj život uz nadu ili strah za budućnost. Iskreno, ne znam što bih odabrala.
Ukoliko niste, upoznajte se s obiteljskom anamnezom. Možda vam ne djeluje kao bitna informacija od čega su baka ili djed umrli, no u budućnosti vam može spasiti život, uloviti problem u začetku. Svima vama želim samo zdravlje, a ostalo će već doći. 🙂
Do čitanja!
3 Comments
Mala Mudrilica
Ja ju taman procitala prosli mjesec! Od tri procitane od Lise: Still Alice, Love, Anthony i ove, i meni je ova treca po dragosti. Mozda mi je previse kao nekakav dokumentarni film o toj bolesti, ili sam imala osjecaj da mi se previse puta objasnjavaju simptomi i genetska problematika. S druge strane, likovi su dragi, i jedan od drazih momenata mi je bilo povezivanje Joea i njegove kceri..
Kija Kršlak
Left Neglected nedostaje koja je divna, divna 🙂 Na nju sam se isplakala jer je nestvarno kako sekunda moze promijeniti zivot zauvijek. Ova nije loša, no eto, na posljednjem mjestu mi je.
Mala Mudrilica
Idem si sad rezervirati Left Neglected u knjiznici! Hvala na preporuci 🙂