Miryemin otac oduvijek je bio dobar čovjek, ali nepopravljivo loš zajmodavac. Još dok je Miryem bila beba, uspio je stanovnicima sela posuditi gotovo čitavu vrijednost miraza svoje supruge, a nije bio čovjek koji je znao tražiti natrag ono što mu ljudi duguju i što su mu se obvezali vratiti.

Tako je Miryem, premda joj je majka potekla iz imućne, uspješne obitelji, odrastala u bijedi. Ljudima je teško, branio je otac svoje dužnike. Posvuda vlada neimaština, do novca se teško dolazi, a i… Pa, znaš da, kada dođe zima, horda Staryka na svojim monstruoznim konjima napada sela i odnosi svo zlato do kojeg mogu doći.

Gledajući godinama kako je drugima sve bolje, dok je njima sve gore, kako se drugi hrane i griju njihovim novcem dok se njezina obitelj smrzava i gladuje, kako su drugi zdravi i jedri dok zdravlje njezinih roditelja propada, Miryam je zaključila da je dosta. Krenula je kucati od vrata do vrata, tražeći novac natrag.

Uskoro je Miryem postala glavni zajmodavac u svom selu i to dobar i pošten zajmodavac. O njezinoj sposobnosti da novac zaradi riječ se brzo širila. Ta djevojka pretvara zlato u srebro, govorili su. Na njezinu žalost, riječ se proširila i u onaj drugi svijet, svijet iz kojega do Miryeminog vodi tajanstvena i opasna ledenosrebrna cesta koja neprestano zlosutno svjetluca na rubu sela, kroz stabla guste šume.

Jedne večeri, sam kralj Staryka, rase vilenjaka čija se okrutnost mogla mjeriti jedino s njihovom gladi za zlatom, posjetio je Miryem i iznio svoju ponudu. Tri puta će za njega pretvoriti vilenjačko srebro u zlato. Ako uspije, postat će njegova supruga i kraljica Staryka. Ako ne uspije, pretvorit će je u gromadu leda. Zatim je nestao, ostavivši Miryem prvu zalihu srebra koju treba pretvoriti u zlato.

Nedaleko od Miryem jedna druga djevojka susreće se sa sudbinom koju ne želi živjeti – Wanda je gledala kako njezina majka rađa dijete za djetetom, i kako jedno za drugim umiru. Čitav život je gledala što ženi donosi brak – nasilje, opasnost, zatočenost, premorenost, smrt. Znala je da će je otac brzo dati bilo kome u selu tko god mu za nju ponudi nekakav mizeran novac koji može propiti. Tko će se onda brinuti za braću koja su gladna i promrzla, još uvijek više bebe nego djeca? Odlučivši da za sebe ne želi sudbinu svoje majke, Wanda će se ohrabriti na nezamisliv potez.

Daleko od Wande i Miryem, u glavnom gradu, odrasta Irina, vječito nezadovoljstvo vlastitog ambicioznog oca. Njezina prelijepa majka dugo nije mogla Irininom ocu podariti nasljednika, a onda je stigla Irina – beskorisna djevojčica koja se nije udostojila naslijediti niti djelić majčine ljepote. Ubrzo zatim, majka je, rađajući dugo iščekvanog nasljednika, umrla u porodu zajedno s bebom. Irinina sudbina postala je neizvjesna.

Car uskoro dolazi u grad. Svi planovi Irininog oca da svoju kćer uda za carevog sina pali su u vodu. S tako ružnom kćeri, bit će sretan ako joj uopće pronađe nižeg plemića koji bi je uzeo za ženu.

U trenutku kada se presijeku životi ove tri žene, priča se usijala do te razine napetosti i neizvjesnosti da ne da sam odgađala svoje redovne poslove i obaveze kako bih čitala, nego bih, dok su mi oči bile zalijepljene za tekst, potpuno zaboravljala da postoji svijet izvan knjige. Kakva večera?! Tko ima dijete, ja?!

S obzirom da sam od knjige “Uprooted”, odnosno od njezinog prijevoda “Iskorijenjena” brrrrzo odustala, od ove nisam očekivala puno. Kada je “Spinning Silver” predamnom počela pokazivati punu snagu i čarobnost svoje originalnosti, pitala sam se jesam li možda ja negdje pogriješila s knjigom “Uprooted”? Je li to zaista pisala ista osoba? Jesam li možda prerano odustala zbog pogrešnog raspoloženja u kojem sam bila dok sam čitala “Uprooted”? Je li možda prijevod loš, pa sam odustala od knjige koju sam trebala početi čitati na engleskom?

Dok sam pokušavala otkriti gdje sam pogriješila s knjigom “Uprooted”, ova knjiga me je takvom brzinom i intenzitetom nastavila očaravati da sam se već počela bojati u kojem trenutku ovo prestaje, u kojem trenutku autorica neće moći pratiti samu sebe i u kojem trenutku će sve ovo postati loše ili završiti nezadovoljavajuće.

Čak i tada, dok sam se pribojavala razočaravajućeg završetka, znala sam da je Naomi Novik u ovoj svojoj priči (tek izdaleka nadahnutoj Cvilidretom, jednoj od bajki iz zbirke braće Grimm) stvorila nešto originalno i hrabro.

Prije svega, imamo Miryem, djevojku koja iz stranice u stranicu razbija predrasudu o ženama kao bićima koja ne razumiju novac i njegovu vrijednost, ne znaju njime baratati, a još manje znaju kako do njega doći.

Čak i danas kao da je sramotno, ako si žena, priznati da te zanima novac, TVOJ VLASTITI novac – da ga želiš, da ga cijeniš, da želiš znati zašto ga nemaš kada ga trebaš imati, zašto ga netko drugi ima premda radi manje od tebe, da želiš naučiti kako ga zaraditi i da želiš slobodu da njime potpuno neovisno raspolažeš i da za to nikome ne polažeš račune.

Wanda je lik koji nas uči neustrašivosti, neumornoj radišnosti, poštenju i odanosti onima u čije dobre namjere vjerujemo.

Irina je pametna, ali samosvjesna mlada žena koja se ne da obeshrabriti niti obezvijediti činjenicom da nije lijepa. Ne razočarava je spoznaja da kao žena ne može izazvati mušku žudnju i da vjerojatno nikada neće susresti nekoga tko će htjeti da bude jedino njegova.

Irinu ti sentimenti ne diraju, ona ima svoje planove, svoje želje, svoje ambicije.

Kada se životi ovih triju žena isprepletu, Naomi Novik nam pokazuje jedan sasvim novi konflikt. Nemamo više tri žene koje se natječu za naklonost jednog jedinog muškarca. Ovdje susrećemo tri fenomenalne žene koje se bore za svoje budućnosti, za svoje živote.

Zanimljivo je samo kako ih je u jednom trenutku Naomi Novik poredala na šahovskoj ploči ove priče – nisu prijateljice i saveznice – ne mogu biti, kada jedna drugoj stoje na putu do onoga što svaka od njih najviše želi. Zaista sam se mislila da sam našla točku u knjizi iz koje će Naomi Novik posegnuti za kakvim klišeom kako bi rasplela ovu situaciju.

Emocija koju je Naomi Novik poklonila ženama u svojoj knjizi je jedna koja se ženama uporno otima, koja im se ne dozvoljava i zbog koje ih se posramljuje – ljutnja.

Kaže autorica u jednom svom intervjuu, govoreći o Miryem:

“I liked the flavor of her anger. Young women aren’t allowed to be selfishly angry. They’re sometimes allowed to be angry in a sort of righteous way for other people, but they are often discouraged from being like, ‘This is unfair to me. I’m mad for me, and I want these things for me.’ I think it’s really important for women to fight against the idea that they’re not allowed to want things for themselves.”

Koju od njih će žrtvovati? Koja od njih će zaključiti da njezina sudbina ipak nije tako bitna? Koja od njih će zaključiti da je ipak malo previše željela?

Ima li tu kakve ljubavne priče? Nema. Ne bih izdržala toliko dugo s ovom knjigom. 😀 Zezam se.

Ne, ljubavne priče nema – ali ima tako dobro prikrivenih erotskih tenzija – i to čak ne između likova, već ta tenzija pianissimo vibrira isključivo u čitatelju, da je kraj ove knjige, premda nije nimalo sladunjav, toliko duboko zadovoljavajući da sam napisala na marginu: “E, ovako se netko treba zaljubiti u ženu – s dubokim poštovanjem u pogledu, a ne samo sa hlačama nadignutim u šator ispod pojasa.”

I postoji jedna mala scena, tamo negdje iza tristote stranice, koja me je toliko dirnula da sam sa suzama u očima zagrlila knjigu. Ali stvarno.

Nema jedne jedine sitnice koja me je u ovoj knjizi razočarala i ne znam kako i s koje strane da je još nahvalim. Preklinjem onoga tko je bude prevodio da je prevodi predano i pažljivo i kreativno i s puno ljubavi – ova priča mora doći do jako puno djevojčica, djevojaka i žena koje zaista trebaju sve ono što im Miryem, Wanda i Irina trebaju dati.

Pošto je moj primjerak knjige zapravo meki uvez koji se od baratanja knjigom gotovo raspada, prvom prilikom si planiram pokloniti knjigu u tvrdom uvezu. Znate čemu se posebno veselim? Listanju ove prve knjige, traženju podcrtanih paragrafa i onda označavanju tih istih paragrafa u novoj knjizi. Čisti barbaristički hedonizam, znam. 😉 A onda ću to isto napraviti i s prevedenim primjerkom, kad stigne. 😀

Zima počinje za nekih desetak dana, dragi moji ljudi. Ako želite da vam bude nezaboravna, poklonite si ovu knjigu. Ako oko sebe trenutačno nemate žene koje vas nadahnjuju – jer ste, recimo, mama koja je zbog potreba svojih mališana izolirana od svog normalnog društva – Miryem, Wanda i Irina postat će prijateljice koje ćete čuvati u srcu kao da ste s njima odrasle. Jer zapravo, čitajući ovu knjigu, i hoćete.