Ovo je vrrrrlo stara slikovnica. Prvi put je objavljena 1986. godine, kada sam ja imala tek dvije godine i učila svoja prva slova na ćirilici. Ozbiljno. Nije moja mama bila ludo ambiciozna, samo joj je bilo dosadno. 🙂

Na prvi pogled je ovo vrlo obična slikovnica. Tekst je simpatičan, ali običan – mama je dobila bebu, beba je rasla u dijete i dijete je odraslo u čovjeka koji je tek kada je dobio svoje dijete shvatio koliko ga je mama voljela. Osim toga, mama iz ove slikovnice je jedna naporna, malkice i čudna mama – čim njezina sin-beba/sin-dijete/sin-tinejdžer/sin-mladić/sin-tata-svoga-djeteta zaspe, ona mu se ušulja u sobu, uzme ga u naručje i pjeva:

“I’ll love you forever,
I’ll like you for always,
as long as I’m living,
my baby you’ll be.”

Ponavljam, tako je samo na prvi pogled.

Ono što sam naknadno saznala o ovoj slikovnici potreslo me toliko duboko da, kako sam napisala na Facebooku prije nekoliko dana, ne mogu pročitati slikovnicu, a da se ne gušim u suzama. Štoviše, sada sam u fazi da joj se fizički ne mogu približiti, a da mi ventili u suznim kanalićima ne popuste. Dok ovo pišem, čini mi se da načinjem i novu fazu – samo dok razmišljam o njoj, već me peckaju oči.

Zašto, Iva, zaboga?

Zato što dječak zapravo ne odrasta i majka ga zapravo ne promatra dok spava i zapravo ga ne drži u naručju dok mu pjevuši…

Ova slikovnica nastala je iz ove strofe gore. To su riječi koje su počele opsjedati Roberta Munscha nakon što su on i njegova supruga, prvo 1979. a zatim odmah 1980. godine, dobili dvije mrtvorođene bebice. Ovim riječima je Robert čvrsto pokušavao svoju ljubav omotati oko sebe i oko sjećanja na sva dva anđela, kako se pod snagom gubitka ne bi raspao.

Slikovnica je već nakon prve objave u Robertovoj rodnoj kanadi doživjela neviđen uspjeh i prodana je u 30 000 primjeraka. I 1987. godine je, sa 70 000 prodanih primjeraka (u Kanadi) zadržala status najprodavanije slikovnice. Naredne godine, “Love You Forever” prodana je u milijun primjeraka, samo u Kanadi.

1994. godine The New York Times je odlučio revidirati svoj popis najprodavanijih dječjih knjiga u SAD-u (koji u tom trenutku nisu “updateali” od 1978. godine) i našli da je ova knjiga već dugo vremena na prvom mjestu najprodavanijih dječjih knjiga i u SAD-u, sa 8 milijuna prodanih primjeraka. To je bio nevjerojatan podatak jer 1994. godine nitko u SAD-u nije nikada čuo za Roberta Munscha i “Love You Forever”, slikovnica nije imala američkog izdavača niti distributera. Broj prodanih primjeraka u narednim godinama je samo rastao, i u SAD-u i u Kanadi.

Robert Munsch je do umirovljenja napisao preko 50 naslova za djecu. Autor je prestao pisati 2008. godine, nakon pretrpljenog moždanog udara koji ga je ostavio s problemima pamćenja. U nekoliko javnih nastupa nakon oporavka obznanio je da se godinama nalazi u terapiji manično-depresivnog i opsesivno-kompultivnog poremećaja, te da je, uz sve to, liječeni ovisnik o kokainu i alkoholu.

Nakon što su izgubili dvoje biološke djece, Robert Munsch i supruga Ann Beeler posvojili su troje djece (Julie, Andrew, Tyya), koji su danas odrasli ljudi s vlastitim obiteljima.

Slikovnica jest stara, ali se tema, nažalost, i dalje ponavlja u stvarnim životima, ali i noćnim morama roditelja diljem svijeta.

Mene uvijek iznova pogađa kao upozorenje i kao podsjetnik na moju sreću i na činjenicu koliko je tanka granica između sreće i “as long as I’m living my beby you’ll be”. Pogađa me jer me podsjeća na to da život (ili smrt) može odvesti dijete daleko od roditelja, a roditelja staviti u najgoru poziciju u kojoj može biti spram svog djeteta – poziciju potpune bespomoćnosti.

Razara me jer me primorava da gledam na ovo vrijeme koje ja i moje dijete imamo kao samo na dio ciklusa na kraju kojeg nas oboje čeka kraj, a najbolji, najpoželjniji i najprirodniji scenarij je onaj u kojem on prvi ostaje bez mene.

Istovremeno, upravo zbog toga, prisiljava me da – ispod svih prepirki, glavobolja, kolutanja očima, snebivanja, frustracija – strastveno volim sve naše zajedničke trenutke i da nas njima omatam i grijem sve dok nas ne sustigne budućnost. A do tada…

“I’ll love you forever,
I’ll like you for always,
as long as I’m living,
my baby you’ll be.”