Njezina transformacija gotovo je pri kraju. Sada je Ani, skraćeno od TifAni. Više nije bucmasta djevojčica iz katoličke škole već vitka plavuša, uvijek odjevena u dizajnerske krpice. Više ne živi u malenom gradiću već u New Yorku. Radi u vrlo popularnom magazinu za žene i piše najprovokativnije članke o najinteresantnijoj temi – seksu. Jedna je od ONIH žena; znate one za kojima se ljudi okreću na ulici, pitajući se tko su i čime se bave. Smaragdni prsten već je na ruci, a pripreme za svadbu su u tijeku. Još samo malo i preobrazba će biti potpuna; više neće biti FaNelli (ONA TifAni FaNelli?!) već Ani Harrison. I više je nitko neće moći povrijediti ni omalovažiti. Više neće biti ona djevojka kojoj su prije četrnaest godina učinili ono što su joj učinili; pokazat će svima da je postala mnogo više od onoga što su od nje u Bradleyu napravili.
Svoju stranu priče namjerava iznijeti u dokumentarcu koji se snima o tragediji u toj prestižnoj srednjoj školi koju je pohađala. Svi će čuti i njezinu stranu priče, ali ovoga puta ispričat će cijelu istinu.
Kada bi barem njezin sadašnji zaručnik iz snova pokazivao malo više podrške; kada ga barem ne bi toliko živciralo što njegova buduća žena ima povijest s kojom još nije raskrstila.
—o—
Četrnaest joj je godina i upravo se iz osnovne katoliške škole upisala u lokalnu srednju školu koju pohađaju imućna djeca. TifAni želi biti jedna od njih, želi se družiti s popularnim ljudima. No, želja da impresionira popularne klince, želja da je prihvate kao jednu od njih, pokazat će se kao početak njezinog poniženja. Pokazat će se, nakon tragedije u školi Bradley, da je društvo u čijem je krilu pronašla utjehu nakon svega što joj se dogodilo – još gori izbor.
TifAni FaNelli, sa svojim tijelom Marylin Monroe (govorila je njezina majka), kao da je bila predodređena da joj se dogodi nešto loše.
“Najsretnija cura na svijetu” postala je hit čim je objavljena u svibnju prošle godine. Provokativne i vrlo aktualne teme i neobična protagonistica, malena i prelijepa, a sazdana od tajni o tragedijama u vlastitoj prošlosti, u hipu su osvojili publiku.
Naravno, na predstavljanjima i potpisivanjima knjige postavljala su se pitanja. Kako je autorica Jessica Knoll toliko dobro poznavala unutarnji svijet žrtve? Što znači ona tajanstvena posveta na početku knjige: “Svim TifAni FaNelli ovoga svijeta. Znam.”? Što to ona zna? Koliko ima sličnosti između nje i Ani FaNelli? Dugo je, priznaje autorica, izbjegavala pravi odgovor i nudila zamjenski: “Znam kako je to isključiti se, povući se u sebe i izdržati, kada nemaš nikakvog drugog izbora nego praviti se da je sve OK.” A onda se na jednom susretu s čitateljima nešto prelomilo. Prišla joj je žena, a to se događalo često, da joj se zahvali što je ispričala njezinu priču i pitala ju je kako je znala za onaj dio da vrištiš tek onda kada si sigurna da je gotovo i da si na sigurnom? Je li možda intervjuirala žrtvu silovanja? Autorica priznaje da se tada izgubila i počela paničariti i da je izajvila, po prvi puta ikad, da se nešto slično dogodilo i njoj. Kada ju je nepoznata žena suosjećajno primila za ruku, Jennifer Knoll je zacvilila: “U redu je. Dobro sam.” Međutim, shvatila je, ni nakon toliko godina života i terapije nije bilo u redu. I nije bila dobro.
O svemu ovome autorica je tek nedavno otvorila dušu i ispričala šokantnu istinu u pozadini inspiracije za knjigu i za lik Ani FaNelli. Na portalu LennyLetter (koji uređuje i Lena Dunham, poznata po radu ispred i iza kamere popularne američke serije “Girls” i autorica knjige “Drukčija od drugih”) nedavno je, gotovo godinu dana nakon knjige, objavila i esej u kojem je objasnila što to ona točno zna. Možete ga pročitati ovdje.
—o—
Nedavno sam na Bibliovcinom Facebook profilu objavila komentar uz sliku knjige “Najsretnija cura na svijetu” koju sam tada još čitala. Napisala sam: “Ova knjiga… taman kad sam pomislila da sam došla do onog najuzbudljivijeg dijela, autorica se samo zagrijavala…”
To vam je živa istina. Taman kada mislite da ste došli do onog najšokantnijeg dijela – koji je doista težak za čitanje – otkrijete da vas umjesto raspleta tek čekaju prave turbulencije. U tom kaosu koji je uslijedio počela sam shvaćati kakvu je pametnu i važnu priču Jessica Knoll ispričala.
Pripremajući ovu recenziju, međutim, tek sam saznala za jednako šokantne istine koje je o svom životu iznijela autorica. Iskreno, bilo mi je grozno teško čitajući njezinu ispovijed konačno razabrati koje stvari u knjizi su utemeljene na stvarnim događajima i doživljajima. Imam jako čvrst, bosanski želudac, ali moram priznati da je počeo pokazivati ozbiljnu tendenciju da privremeno zamijeni mjesto sa krajnicima.
Ipak, autorica kaže da unatoč brojnim sličnostima između nje i (Tif)Ani, čak i u ključnim segmentima priče, “Najsretnija cura na svijetu” nije memoar. Jessica Knoll, kojoj je danas 32 godine, imala je 28 godina kada je počela pisati knjigu i radila je kao urednica u ženskim časopisima Cosmopolitan i Self. Ani ima 28 godina i radi kao urednica za The Women’s Magazine. Obje su odrastale u Main Lineu u Pennsylvaniji. Jessica Knoll nabrojat će vam rado sve razlike između nje i Ani, no ja ostajem pod snažnim dojmom da ova knjiga, iako nije memoar, jest produkt autoričinog dugog (vjerojatno i doživotnog) procesa oporavka. Njezin način da svemu onome o čemu je morala šutjeti kao djevojčica danas, kada se o tim temama otvoreno priča i kada se silovanje naziva silovanje, pokloni glas. Osjećam da je knjiga vrijedan rezultat osobne katarze dok je istovremeno odlično napisana, napeta i šokantna priča koja drsko otvara rasprave o mnogim temama o kojima se treba pričati bez srama.
Koje bi to bile teme? Jedna od onih koja je mene duboko dirnula (mimo dvije tragedije na kojima počiva radnja knjige) jest ta kako je uloga žrtve stvar perspektive, a to ne bi nikada smjeo biti slučaj kada je silovanje u pitanju. Jessica Knoll je pokazala ovu nepravednu izmjenu perspektiva kombinirajući dvije tragedije, jednu za drugom, u kojoj su zlostavljači postali žrtve, a žrtve postali zlostavljači i kako je društvo uvažilo samo jednu od tih perspektiva. Bolno mi je bilo gledati – ali i drago pratiti razotkrivanje koje provodi Ani – kako zlostavljači postaju nedodirljivi, čak i glorificirani, zbog toga jer su u jednom trenutku postali žrtve. No, kad je Ani postala žrtva, za nju razumijevanja nije bilo. Nju su čekale drugačije etikete.
I danas se na žrtvu silovanja gleda kao na, ako već ne sukrivca, onda barem na suučesnika u vlastitom silovanju. Uvijek postoji nešto što je žrtva učinila ili propustila učiniti, neko pravilo koje je prekršila – o ponašanju i o oblačenju – što ju je učinilo žrtvom. Na žalost, unatoč tolikim nastojanjima da se razmišljanja o ovome promijene, sve ide toliko sporo ili nikako, a za to vrijeme osoba ne može započeti proces oporavka jer je izložena lavini sekundarne viktimizacije.
Druga tema koja me je dirnula može i ne mora biti vezana uz prvu, a tiče se braka. Razmišljam o njemu ne samo kao o životnoj zajednici koju reguliraju država i/ili Crkva, već kao sakramentu koji, uz blagoslov suživota dvoje ljudi, ima i još jednu zadaću. Brak kao čistilište, kao utočište, kao svjedodžba vrijednosti žene. Prsten na ruci mnogim ženama znači poruka svijetu: “Evo, vidite, što god vi govorili o meni, ja sam sada netko drugi. Sada sam supruga i sada sam nedodirljiva.” Stati pred matičara ili svećenika i reći “da” postalo je manje važno nego čuti “da” iz usta onoga pored koga stojimo. Imam osjećaj kao da žene jako dobro osjećaju da im društvo, u tom trenutku kada ih On prihvati, oprašta što žena ili djevojka do tada možda nije označila sve rubrike na popisu “Idealna žena”.
Nisi završila ništa osim srednje škole, a i to jedva s dvojkama? Nema veze, sada sam supruga!
Nisi pronašla posao ili posao koje si nalazila su uvijek bili nekakvi low-level poslovi? Nema veze, gle, sada se prezivam Nekako Drugačije
Sjećaš li se iz kakve si obitelji došla, što tvoja obitelj govori o tebi, znaš li što svi mislimo onome što si učinila? Sada više nema veze, On me voli!
Ovako bi mogli unedogled, jel da?
Bolno mi je gledati kako brak još uvijek ženama predstavlja nekakav zaklon, azil, sklonište i čistilište. Ako si uspjela uloviti nekoga tko će ti reći “da”, odjednom vrijediš puno više, odjednom nastupaš sa novostečenim samopouzdanjem koje ti nitko neće osporiti. Kao da propitkivanja i progoni bilo kojeg tipa prestanu onoga trena kada supruge. Kao da žena nema pravo na poštovanje izvan institucije braka, osim ako njezina prošlost nema niti jendu jedinu mrljicu, ako nitko nema nikakvu zamjerku na njezino ponašanje.
Zbog čega je ženin spas uvijek u nekome drugome?
Upravo zbog toga mi je drago što je Jessica Knoll učinila s Ani na kraju knjige. TifAni FaNelli je, po meni, ispala nevjerojatno otporan i inteligentan borac – nešto što je Lauren Groff pokušala stvoriti od svoje Mathilde, a rezultat nije ispao tako uvjerljiv.
Voljela bih da zavolite ovu knjigu onoliko koliko sam je ja zavoljela. Naravno, kad se oporavite od čitanja. Sigurna sam da je ovo jedna od onih o kojima bi se mogle voditi lijepe rasprave, o kojima bi se moglo mjesecima pričati.
A o knjizi će se sigurno čuti još jer se priprema i filmska verzija. Reese Witherspoon, koja je ugrabila filmska prava za knjigu “Divljina” autorice Cheryl Strayed i u čijoj je ekranizaciji sama preuzela glavnu ulogu, kupila je prava na snimanje filma po ovoj knjizi. Da se neće opet sama ugurati u glavnu ulogu? 😀
Voljet će te boraviti u glavi Ani FaNelli. Čeka vas bespoštedna iskrenost i overload sarkazma, bolna raščlamba traumatičnih iskustava i komplicirana mreža emocija, doživljaja i racionalizacija. Ako tražite nešto istovremeno zabavno, napeto, adiktivno i pametno – nešto što je istovremeno “žensko” kao “Seks i grad”, ali i “žensko” po pitanju gorućih tema feminizma suvremenog društva, onda ste našli knjigu za sebe.
Zahvaljujući nakladničkoj kući Znanje, jedan primjerak knjige putuje nekome od vas. Na njihovoj web-stranici možete pročitati prvo poglavlje ovog romana.
KAKO DO KNJIGE? (***DARIVANJE ZAKLJUČENO***)
Kako biste sudjelovali u izvlačenju za ovu knjigu, trebate:
a) podijeliti objavljenu recenziju i darivanje
b) u komentarima napisati koliko vas zanima ova knjiga, od 1 do 10 🙂
Hvala vam na strpljenju i pažnji!
0 Comments