Colin vam može odgovoriti na puno pitanja. Primjerice, koja je to francuska riječ koja označava miris koji iza sebe ostavlja onaj tko je otišao. Može vam brzinom munje reći može li se neka riječ presložiti u anagram. Može s vama razgovarati na nekoliko stranih jezika i opskrbiti vas bilo kakvom, prosječnom čovjeku nepoznatom, povijesnom činjenicom. No, Colin ne bi mogao ni sebi ni vama objasniti kako je statistički moguće da su sve njegove djevojke bile Katherine. I da su ga sve redom ostavile.
Upravo ga je ostavila Katherine Devetnaesta i Colin treba predah i odmak. S najboljim prijateljem, Hassanom, odlazi na spontano putovanje automobilom u nepoznatom pravcu. Ono što sada želi napraviti jest uposliti svoj status čuda od djeteta i razviti vlastitu teoriju o Katherinama i Colinima, o ostavljačima i ostavljenima. Želi svoje iskustvo uobličiti u matematičku formulu koja bi točno opisivala i predviđala jedan takav odnos, kada će netko biti ostavljen, a kada ostavljač. To će biti prilika da konačno dokaže ono što su mu cijeloga života govorili – da je poseban, da će učiniti nešto značajno, da će ostaviti trag i da će ostati zapamćen.
Zabačeno mjesto u kojem osvanu Colin i Hassan dovest će neke nove ljude i neka nova imena u njegov život i pomoći mu da preispita sve ono što je do tada mislio o sebi, o djevojkama, o vezama i o vlastitoj sudbini.
Renata sa Facebook stranice Čitateljica i ja dogovorile smo se da ćemo ovu knjigu čitati paralelno i onda o njoj lijepo preko Skypea popričati. Jednu večer smo na to potrošile sat vremena, a sirota Renata je već pred kraj razgovora morala trpiti moj glas koji je počeo zvučati kao da netko trlja drvenu žlicu preko grill-tave. Baš sam bila u nekoj završnoj fazi prehlade i glas se počeo ponašati tih dana kao da je opet u pubertetu. Muškom pubertetu. Zbog te iste prehlade je moje smijanje na knjigu “Crijeva sa šarmom” par dana ranije zvučalo kao astmatični napadaj kod praščića.
Kako bilo, zaključile smo mi da nam je i jednoj i drugoj drago što smo Johna Greena prvo upoznale preko knjige “Greška u našim zvijezdama”. Od svih ostalih, ja sam pročitala “Gradove na papiru” i “U traganju za Alaskom” do pola i tim rasporedom bi ih i rangirala, samo bih možda “Obilje Katherina” stavila odmah iza “Greške u našim zvijezdama”.
Renata mi je spomenula i da je, čitajući intervjue sa autorom, naišla i na njegovu izjavu da ova knjiga jest njegova i da je voli i da je dao sve od sebe (odlučio ju je pisati nakon prekida sa jednom svojom djevojkom, ali kada ju je počeo pisati već se ponovno zaljubljivao u drugu, koja mu je danas supruga), no da mu nije najdraža od njegovih knjiga.
Nekoliko zgodnih tema koje je Green obradio kroz lik Colina tiču se odrastanja i to prelaska iz adolescencije u odraslu dob. Jedna bolna transformacija koju tada svi prolazimo jest napuštanje jednog egocentričnog pogleda na svijet i na čvrsto uvjerenje o našem posebnom položaju unutar njega. Odrastamo vjerujući da smo jako važni; stalno smo, kao djeca, slušali koliko smo divni, posebni, nadareni, napredni za svoje godine i sl. No, evo odrasle dobi i odjednom ti se počne činiti da jedino što znaš jest spoticati se, padati, donositi glupave odluke ili nemati pojma koje su ispravne odluke. Stalno se zaljubljuješ u krive ljude. Ako sam tako pametan ili pametna, kako to da mi se stalno događaju nekakve gluposti? Kako to da mi se čini da svi oko mene znaju više i mogu više i da se bolje snalaze u svijetu nego ja? Zar nisam ja nadaren? Ne bih li ja trebao biti bolji od svih?
Spoznavati da je odrasla dob zapravo jedna velika predstava stalnog improviziranja je za mlade ljude ponekad blago šokantno. 🙂
U ostalim likovima koje Colin susreće, John Green pokazuje dodatne dvojbe s kojima se mladi ljudi nakon srednje škole susreću. Hassan je, recimo, jedan od onih kojemu roditelji mogu priuštiti bilo što, ali on kao da nije zainteresiran za išta. Colin, koji je sušta ambicija, ovo ne može razumjeti. Jesu li Hassani ovoga svijeta doista nezainteresirani za vlastiti napredak ili su naprosto izgubljeni i malo prestrašeni pred brojnošću izbora koje moraju početi donositi sami i pred možda još većom brojnošću posljedica s kojima će se sami morati nositi? Tu je i Lindsey, djevojka iz malog, zabačenog mjestašca koja osjeća privlačnost poznate okoline i koja kaže da bi mogla zamisliti da tu provede život, no priznat će vam, u sred noći kada se sve osim njezinih misli umiri, da je ipak privlači taj veliki, nepoznati, uzbudljivi svijet i mogućnosti koje nudi.
Knjiga mi je tipično “greenovska” po tome što je nakrcana novim riječima, zanimljivim (što izmišljenim što stvarnim) činjenicama iz raznih područja znanosti i kulture – Green valjda uvijek nalazi način da svojim čitateljima usadi kakvu korisnu konkretnu informaciju uz priču o nekoj od uobičajenih preokupacija generacije o kojoj piše. Podsjetio me je kako sam u toj dobi i sama mogla od bilo kojeg problema napraviti egzistencijalno pitanje pod kojim bih se slomila. 🙂
Dio koji je mene izmorio malo jest Colinova teorija. 😀 I točno mogu zamisliti zbog čega su tolike Katherine dale petama vjetra.
Složile smo se ja i Renata oko jednoga – Hassan je spašavao knjigu. Zapravo, složile smo se i oko još jedne stvari – voljele bi da Green napiše knjigu sa Hassanom u glavnoj ulozi. Hassan je osvježenje u knjizi, netko tko će najnapetiju i najtmurniju situaciju razmontirati svojim opažanjima koja su toliko otvorena, nefiltrirana i iznenadna da prasneš u smijeh čim on u knjizi ostavne na stranici. Tko kaže da ljudi islamske vjeroispovijesti nemaju smisla za humor? John Green je kroz lik Hassana razbio jednu predrasudu koja, čini mi se, iako nismo Amerika, i kod nas donekle prikriveno perzistira.
Mislim da je to to od knjiga koje je Green sam pisao. Ostaje još “Will Grayson, Will Grayson”, koju je pisao zajedno sa Davidom Levithanom te niz kratkih priča koje su objavljivane kao dio nekih drugih zbirki. Prošlo je četiri godine od objave “Greške u našim zvijezdama”. Je li krajnje vrijeme da od njega vidimo i nešto novo? I zbog čega pauzira ovoliko? Da nismo mi svi Colin, a on nekakva Katherine koja će nas, na kraju, ostaviti? 😉 Nema veze, ostavlja nas u društvu svojih knjiga, od kojih je barem jedna genijalna.
Sigurna sam da vas ima puno koje svrbe prstići kada ugledaju ovu knjigu i zbog toga, zahvaljujući izdavaču FOKUS Komunikacije d.o.o, jedan primjerak knjige ide nekome od vas.
KAKO DO KNJIGE?
Ako želite sudjelovati u izvlačenju za ovu knjigu, na Facebook stranici u komentarima ispod objave recenzije i darivanja napišite odgovor na pitanje: “Kada bi vam baš 19 ljudi moralo slomiti srce, i kada bi baš svi oni trebali imati isto ime, koje bi to ime bilo?” 🙂 Recimo, Marko je zgodno ime za seriju srcolomaca. Gojko, recimo, nije. Zamisli ti sudbine, da te devetnaest Gojka… Gojaka… Gojkova… ostavi. 🙂 Ili da nekakve Helge ili Kolinde ili Radojke zaključe da im nisi baš… Laure ili Lane već da; ta su imena tako nekako lijepa i elegantna da moraš biti počašćen i kad te devetnaest njih nogira. Što vi mislite? 🙂
Hvala što ste još uvijek tu i podnosite ova moja trkeljanja.
0 Comments