PAZI KOJEG VUKA HRANIŠ – Dr. Kenan Crnkić

Recite mi iskreno, postoji li netko među vama čitateljima kojima ovaj naslov nije poznat? Negdje ste ga barem jednom u životu zasigurno čuli, iako se ne možete odmah sjetiti odakle. Kažu neki pametniji ljudi da naslov treba obuhvaćati i sažimati poantu i cjelokupni dojam knjige. Ovaj naslov odlično obavlja svoju zadaću – čitava knjiga (a naziv “knjiga” ovdje koristim iz puke velikodušnosti, kao što velikodušno svoje osvrte zovem “recenzije”) je, iz paragrafa u paragraf, jedna zbirka tih “uh, što mi je ovo odnekud poznato” trenutaka.

Čak me i prethodni naslov doktora Kenana Crnkića, “7 tajni uspjeha”, podsjeća na kultnu self-help knjigu Stephena R. Coveya, “Sedam navika uspješnih ljudi”. Možda se sedam tajni podudara sa sedam navika, tko zna. Mislim da bih si mogla dati u zadatak da prolistam i jednu i drugu knjigu i malo usporedim.

Poznate teme, poznati naslovi, poznati koncepti. Čak mi je i format knjige poznat, samo sa polica na kojima držim knjige za bebe i jako malu djecu.

Sigurna sam da svatko od nas ima, ili je nekada imao, bilježnicu u koju je zapisivao (možda i tek u natuknicama) priče koje su ga nadahnjivale ili nečemu poučavale te citate koje smo u nekom trenutku života osobito cijenili. Čini mi se da u posljednje vrijeme neki ljudi nađu način da takve svoje bilježnice grafički dotjeraju i tiskaju i nazovu “knjigom” i negdje napišu da je to rezultat “pomnog proučavanja”.

Kada radim bilješke za knjige koje čitam, kako bih na temelju njih kasnije posložila nekakav osvrt, posebnu pozornost poklanjam onim komadima teksta u kojima autor (pogotovo ako je naslov publicističkog žanra) iznosi nešto originalno. Bilo mi je teško, gotovo nemoguće, to izvesti s ovom knjigom.

Po mojoj procjeni, čitava knjiga sastoji se od već poznatih (i kod nas u mnogim drugim self-help knjigama objavljivanih) priča, mitova, urbanih legendi, angedota iz života poznatih i slavnih (kako onih živućih, tako i onih preminulih) ispresijecanih poznatim citatima koji se, dala bih se kladiti, mogu naći baš u svakoj džepnoj zbirci mudrih misli koje vam netko barem jednom pokloni za rođendan, uz neizbježnu keramičku šalicu i mirisnu svijeću.

U onim dijelovima teksta koji nisu citirani ili parafrazirani (jer treba čitatelju i dodatno objasniti ono što je upravo pročitao, a što, recimo, jedan Seneka, Konfucije ili Aristotel nisu dovoljno jasno izrekli u originalnom tekstu), autor pokušava na drugačiji način izreći ono što je izrekao nekoliko redova ranije ili podsjeća da je to isto napisao “u svojoj prethodnoj knjizi”.

Jedino što mogu od srca pohvaliti jesu vizualni dojam koji knjiga ostavlja na potencijalnog čitatelja te kvalitetan tisak. Pa i tu mi se srce malo stisne jer pomislim kako bi ovako kvalitetan uvez više zaslužile knjige “Čudo” R. J. Palacio ili “Čovjek zvan Ove” istog izdavača.

Načula sam ovih dana da je ova knjiga, barem u prvih nekoliko dana Interlibera, bila najprodavanija knjiga sajma. Ako je to tako bilo – i ako tako na kraju i ostane – moje iskrene čestitke izdavaču (odličan potez je prepoznati čitateljske potrebe nacije i na njih odgovoriti), ali moja iskrena sućut Lijepoj našoj, radi stanja intelekta u njezinih građana.

Ljudi, moramo bolje paziti kojeg vuka svojim novcem – koji je najmoćnije glasačko sredstvo – hranimo.