Ovaj roman se sastoji od tri dijela (Na pogrešnom tragu, Tragovi gnjeva i Znaci oporavka), koji su podijeljeni po danima u tjednu.
Na početku se upoznajemo s mladom majkom Sarom, koja kreće na put vlakom i sa sobom vodi svoju djevojčicu Lilian. Rastavljena je, iza sebe ima muža kojeg predstavlja kao zlostavljača, a ispred sebe ima prijatelja kojeg želi posjetiti. Vlak je putovao na međugradskoj liniji između Gӧteborga i Stockholma, a kondukter Henry pazio je na red. Na usputnoj stanici Sara izlazi telefonirati, a Lilian ostaje spavati u vlaku. Tek kada je vlak krenuo dalje, Henry je primjetio da Sara nije supjela ući u vlak i nastaviti putovanje pa je obećao da će se osobno pobrinuti da djevojčica sretno stigne na odredište, a Sara će doći naknadno. Problem nastaje kad se iznenada otkrije da djevojčice više u vlaku nema, a od nje su ostale samo njezine sandalice.

Autorica Kristina Ohlsson za mnoge je novo ime u svijetu trilera. Radila je u švedskoj policiji i Ministarstvu vanjskih poslova. Osim ovog romana, napisala je i romane “Daisy” i “Anđeli i čuvari” te trilogiju za djecu.
Iako sam strastvena ljubiteljica krimića i trilera, oni koji bude najveću jezu su oni čija je tematika zločin nad djecom. Ovaj je jedan od takvih. Iako na koricama u kratkom sadržaju možemo saznati o čemu je riječ, o nestanku malene djevojčice, to ne umanjuje blagu jezu prilikom čitanja.
Sarin nestanak pokušavaju riješiti inspektor Alex Recht i njegova kolegica Frederika Bergman, što me malo podjeća na Nesbove slučajeve Harryja Holea i njegovu kolegicu, samo ovdje nema ljubavne priče između Alexa i Frederike, što ne znači da ne postoje simpatije između nje i drugog lika.
Među prvim osumnjičenima, kako to obično biva, djevojčicin je otac Gabriel. Sve podsjeća na već viđene bitke oko skrbništva, no vrlo brzo se odustaje od te teorije. To, pak, ne znači da je otac potpuno nevin, no u priči o otmici svog djeteta, on nije krivac. Krivac je za nešto malo manje gnjusno, što ostavljam čitateljima da sami otkriju što. 🙁
Na sjeveru Švedske pronalaze djevojčicin leš, a na čelu joj piše “neželjena”, a naš inspektor vrlo brzo shvaća kako ima posla s manijakom i inteligentnim ubojicom.
Kroz roman se provlači rečenica “Djeca ne nestaju, već ih roditelji gube”, što je mene, kao čitatelja, dodatno uznemiravalo iako nisam roditelj. Zazvučalo je strašno i kao da su roditelji sami krivi za nesreću koja im se dogodi. Radeći dalje na slučaju, Alex shvaća da ni Sara ni otac nisu upleteni u zločin. Bar ne izravno i namjerno. Sumnja pada i na drugog muškarca u Sarinom životu, tajanstveni poziv koji je išla obaviti te tajanstvena žena koja joj je prišla tada i započela razgovor s njom.
Kroz roman se upoznajemo i s drugim ženskim likovima; djevojkom Norom, koja je zbog nasilnog dečka iz prošlosti morala promijeniti identitet i Jelenom koja je u ljubavnoj vezi s muškarcem kojem ne zna ni ime, nego ga zove On.
Kakve one ima veze sa Sarom i nestankom njezine Lilian?
Tko je On?
Tko je Ingrid, koja je jedina vidjela muškarca koji je oteo Lilian? – samo su neka od pitanja koja si možemo postaviti čitajući Pepeljuge.
Zašto ih se naziva Pepeljuge i tko su, pronalaze li one svog princa? Imaju li njihove priče sretan kraj ili ne?
Lik krivca, ubojice gotovo uvijek je prikazan u dijalogu s drugom osobom, nikad se ne spominje njegov izgled ili ime, samo njegovo zanimanje. Znao je procijeniti slabe žene, uvidjeti njihove probleme i slabosti, ponuditi im pomoć, a zapravo “pomoći” svom bolesnom umu, čija bolest seže daleko u prošlost i nesretno djetinjstvo.
Sve one imaju nešto zajedničko što je njemu zasmetalo, a inspektoru treba puno vremena da sam otkrije što to. Lutkice, kako ih on naziva nemaju hrabrosti oduprijeti se svom zlostavljaču, žive u uvjerenju da su si same krive za sve i trpe poniženja i udarce.
Roman je jednostavno napisan, brzo se čita iako je tematika osjetljiva i nije za svakoga. Pročitala sam jako puno trilera i ovaj je među boljima, iako ne bih baš rekla da je fenomenalan i nešto što bi se obavezno trebalo pročitati. S druge strane, svakako ga preporučujem ljubiteljima trilera jer je štivo koje se čita u jednom danu.
– Nora W.