Rijetko kada se dogodi da poželim na oba svoja bloga, Bibliovci i Bibliovčici (child-blogu o knjigama za djecu i o djeci), objaviti recenziju iste knjige ili slikovnice. No, nađu se ponekad ti dragulji čija je priroda nekako čudnovato fluidna; čini se da su pisani za djecu, a zapravo u svojoj srži nose toliko duboke životne mudrosti da odrasli ljudi možda mogu iz knjige crpiti više smisla i inspiracije nego što to mogu djeca.

Znam, neki od vas će reći da su sve dječje knjige upravo takve i nemam izbora nego da se složim s vama. No, ipak… Ti neki naslovi se izdvoje… Ovo je jedan od takvih.

Tekst koji slijedi isti je onaj koji je objavljen i na blogu Bibliovčica, pa ako ste ga tamo pročitali, nema potrebe da se i ovdje ponavljate, osim ako zaista ne želite. Hvala vam ako želite. 😀 Here we go…

“Hoćeš vidjeti koje krasote je Grego dobio od Školske knjige?”

“Ajde!”

Vadim ovu, “Putovanja” i onu ogromnu, “Atlas pustolovina” i mašem njima razdragano pedalj i pol od ravnodušnog lica čovjeka s kojim dijelim sve osim fascinaciju knjigama. Baci on pogled na slikovnice i kaže:

“Grego je još premali za to.”

Poberem se ja potuljeno na kauč i stanem listati “Putovanja: nevjerojatne seobe životinja” i shvatim da je u pravu. Točno, Grego još ne može čitati što tu piše niti može u potpunosti shvatiti ono što se unutra opisuje.

Srećom, istovremeno shvatim i da moj dragi nije u pravu. Premda je tekst pisan toliko jednostavno da ga samostalno mogu svladavati malo stariji osnovnoškolci, osjećam se savršeno sposobnom prilagoditi svaku priču puno mlađem djetetu.

Što to djeca već u Greginoj dobi mogu shvatiti? Mogu razumjeti, recimo, da neke životinje, kada im je hladno, traže mjesta gdje će im biti toplo. Da nisam prethodno prolistala ovu slikovnicu i razmišljala o tome kako je pojednostaviti djetetu, ne bih se u onom nedavnom nevremenu koje je haralo na obali sjetila da se možemo igrati traženja toplog, zaštićenog mjesta.

Tražila sam da dlanovima pokrije oči, pa sam ga izvela na vjetar i onda ga zaklonila i pitala ga osjeti li razliku, zna li kada je hladno, a kada je toplo? Naravno da zna. Naravno da zna i da postoji određeni stupanj hladnog koji mu više nije ugodan i onda ode tražiti svoju dekicu.

Tako i neke životinje, kažem ja njemu, kada dođe ružno i hladno vrijeme, pođu tražiti mjesta koja su im topla.

Djeca Gregine dobi mogu razumjeti i da životinje, kada su gladne i kada u blizini nemaju hrane, moraju ići na mjesto koje ima hranu. S vremenom ću ga samo morati naučiti da ne postoji dućan u koji životinje odu i “daju kune i uzmu puuuno hraneee”. Radit ćemo na tome.

Djeca mogu razumjeti i da neke životinje moraju ići na mjesta gdje nije opasno za njih i njihovu “djecu”; kao što mama njega čuva, tako i druge životinje (nisam se krivo izrazila :D) žele zaštititi svoje malene.

Tako sam mu mogla približiti priču o tatama pingvinima koji svoju bebu koja je još u jajetu stave na svoje nogice i pokriju ga da mu bude toplo. Tako je Grego meni sjedio na nogama, a ja bih nas dvoje zaogrnula dekicom. Kad me pitao gdje je mama-pingvin, rekla sam mu da je išla u “dućan gdje će dati kune i uzeti puuuuno hrane”.

Mi vam se rado služimo i tabletom, da pogledamo na YouTubeu kako kornjače polažu jaja u pijesak i kako tisuće majušnih kornjačica jure natrag u more. Zabavno je bilo gledati i kako medvjedi love losose ili, kako ih Grego zove, “rozu ribu”. Sigurna sam da bi im Grego rado rekao medvjedima da roze ribe uvijek ima u robnoj kući IKEA i da se ne moraju satima smrzavati u rijeci kako bi je ulovili. Osim toga, IKEA im servira i baby mrkvice od kojih se “bolje vidi”, što bi medvjedi koji žele preživjeti u divljini trebali uzeti u obzir. 🙂

U slikovnici su opisana putovanja – kopnena, morska, zračna – dvadeset različitih vrsta životinja. Na kraju slikovnice nalazi se i mapa u kojoj su ucrtani smjerovi kretanja tih velikih putovanja.

No, osim što je ovo prekrasno ilustrirana (meni odgovaraju ove dramatične, ozbiljne, duboke boje) slikovnica, nije namijenjena samo djeci. Ovi kratki zapisi o životnim putovanjima životinja su prave meditacije o izdržljivosti, ustrajnosti, sudbini, zajedništvu i ponekad neobjašnjivoj čudesnosti i mudrosti Majke Prirode. Prepustiti im se ne znači samo naći se preplavljen novim nevjerojatnim spoznajama, već i ponovno spoznati svoje mjesto u krugu života, obnoviti poštovanje i interes prema prirodi i crpiti inspiraciju za život od vrsta koje su, čini se, ponekad i mudrije od nas…

Jedna prekrasna poruka ove slikovnice je i ova – migrirati, seliti se, prelaziti tisuće kilometara u potrazi za mjestom koje je sigurnije i bolje za život je sasvim normalna pojava. Želja za preživljavanjem daje i onim najslabijima nadljudsku snagu koja nerijetko nadilazi granice izdržljivosti. Bilo bi lijepo kada bi mi ljudi prestali otežavati, i ljudima i životinjama, njihovu temeljnu prirodnu potrebu – ali i pravo – za preživljavanjem.

Djeca Gregine dobi to mogu shvatiti. Trebali bi moći i mi odrasli…

Ako možete, ovu slikovnicu svakako poklonite svojoj obiteljskoj biblioteci.