Prije 12 godina, kada je bila tek maleno dijete, njezin otac učinio je nešto što je potreslo i zgrozilo društvo i radi čega je umro u zatvoreništvu. Skrb o Minervi Lane preuzele su njezine plemenite tete, obećavši da će joj pokušati ponuditi budućnost. Neuzbudljivu, prosječnu, ali sigurnu. Sve što je trebala jest – promijeniti cijelu svoju osobnost, prestati biti ono što je to tada jedino znala biti. Postala je Wilhelmina Pursling, gotovo nevidljiva mala glodavica čije su se sve želje morale svesti na brzi brak i supruga koga neće biti previše teško trpiti.
Njezina sigurnost, njezin život ovisi o tome da je što prije proguta monotonija braka; da postane samo još jedna anonimna supruga, daleko od očiju javnosti. I takav brak je upravo na vidiku. No, njezin želudac se još uvijek buni protiv toga, a instinkti je tjeraju da pokuša odgoditi prosidbu. Zbog toga se i našla skrivena iza sofe. “Iza sofe” je mjesto gdje čovjek teško da očekuje pronaći bilo što ili bilo koga, kamoli bogatog, mladog vojvodu kojim je očaran cijeli grad.
Robert Blaisdell, vojvoda od Clermonta, je svoju titulu i bogatstvo naslijedio od svoga oca. No, Robert prezire sve ono što on sam predstavlja te je došao u grad sa vlastitim skrivenim motivima i planovima za koje je nužno da ostanu skriveni. Sve dok jedna mlada, oštroumna gospođica nije pokazala podjednak talent za otkrivanje tuđih tajni jednak onome za skrivanje od vlastitih prosaca. Robert ne zna, međutim, da se Wilhelmina ne skriva samo od prosaca, već od svih njih. A raskrinkati vojvodu od Clermonta značilo bi skrenuti pozornost društva sa same sebe i tako si možda spasiti glavu. Hoće li Wilhelmina to učiniti?
Povijesni ljubavni romani nisu tipična literatura za kojom posežem, no nešto u kratkom sadržaju me privuklo knjizi. Nisam požalila. Doduše, nisu mi očekivanja ni bila pretjerano visoko postavljena. Vrlo zanimljiv i naglašeno uzbudljiv početak koji se onda prema kraju topi u nešto predvidljivo i formulaično. Što je i za očekivati ako govorite o žanr-romanu; da ne prati nekakvu formulu tipičnu za taj žanr, ne bi se vodio kao povijesna romansa niti bi čitatelji povijesnih romansi bili zadovoljni bilo kakvim velikim odstupanjima od onoga što očekuju od jedne povijesne romanse. U centru priče pulsira upravo priča o zaljubljivanju. I o svim razlozima zbog kojih se ono ne bi trebalo dogoditi između ovo dvoje ljudi. 🙂
Unatoč tome što kao ljubavni roman nužno donosi mnogo predvidljivih trenutaka i raspleta, priča ima nekih zanimljivih ukrasa. Prije svega, sama junakinja je malo tvrđi (tvrdoglaviji?) orah, a kako bi preživjela skandal iz svoje prošlosti, vrlo mlada je naučila misliti svojom glavom i razvila je nekakvo šesto čulo za, well, tuđi bullshit. 🙂 Jako dobro zna kako nekoga smjestiti tamo gdje njoj treba da taj netko bude – kao u igri šaha. No, mladi gospodin Blaisdell odbija igrati tu igru. On se po šahovskoj ploči pomiče kako on želi, ne samo remeteći joj planove, radeći joj ne samo o srcu nego i o glavi.
On ima sve ono o čemu ona sanja, ali čega će se brakom morati odreći ukoliko želi nastaviti živjeti sigurno; utjecaj i moć, bogatstvo i ugled, iskrene prijatelje te planove, želje i načine da ih ostvari.
Ona nema ništa od navedenog. Ima laži i strahove. Nema čak ni svoje pravo ime. Ne smije si dopustiti niti sanjati o nečemu boljemu. A toliko je teško nadati se da ćeš živjeti sretno sa ičim manjim od onoga najboljega što si nekada okusio. Wilhelmina/Minerva se nastoji od bilo kakvih maštarija krutim podčinjavanjem svojoj uvježbanoj osobnosti. Teška je to, hladna i neugodna krinka koja joj stalno spada, a čini se da je Robert uvijek tu negdje kada joj popusti pažnja i kada krinka sklizne i pokaže sasvim drugu osobu ispod. Ona to nastoji obuzdati, no Robert, nakon što je nekoliko puta vidio kroz pukotine u njezinoj glazuri, ne prestaje kuckati po njezinoj čahuri. Ne prestaje, na Wilhelminin užas, s nastojanjima da tog preplašenog leptira uvjeri kako ima pravo na život izvan tog zatvora, kakav god bio razlog zbog kojeg se našla tamo.
A razlog… Pa, da vam budem potpuno iskrena, malo sam ostala razočarana. Priznajem, možda ne razumijem potpuno koliko su neke stvari na koje mi danas ne bi ni trepnuli mogle biti skandalozne u viktorijansko doba. Ipak, očekivala sam nešto daleko šokantnije. S kolikom strepnjom se junakinja krije, čovjek bi pomislio da je u najmanju ruku u sred crkve prodavala home-made kondome od ovčjih crijeva. Ovako imam dojam da su njezini motivi malo previše izhisterizirani za potrebe priče.
Simpatičan dodatak i pravo osvježenje u knjizi je par Robertovih najbližih prijatelja s kojima je odrastao. Žao mi je što se nismo više družili s njima kroz knjigu. Njihovo prepucavanje daje malo predaha od gledanja igre mačke i miša između Wilhelmine/Minerve i Roberta. A meni je bio potreban predah, iskreno. Ima nešto u meni što priču u kojoj se ženi brak nudi kao bilo kakvo razrješenje njezine trenutne nezavidne situacije, želi uzimati u zalogajčićima.
Unatoč mojim očekivanjima, knjiga mi je baš lijepo legla. Velikim dijelom ću se za to zahvaliti onome tko je knjigu preveo; dok sam čitala nisam osjetila potrebu da zamišljam kako je neka rečenica zvučala u originalu, kako bih je bolje razumjela. Lijepo odrađen posao. 🙂
I što je s tim naslovom? Ovoga puta se ne radi o tome da su naši izdavači nekakav savršeno prevodiv naslov unakazili, ne. Ljudi su to krasno i jednostavno preveli. Ali mi nije jasna veza naslova i priče. Ako je netko ugleda, neka mi javi.
Ako ljubitelji povijesnih ljubavnih romana traže nekog novog autora, mislim da ova knjiga nije nimalo riskantan izbor. 🙂 Ako vam se svidi, možete proširiti čitanje na sve ostale knjige iz serijala. Da, ovo je serijal. 🙂 Tako barem piše na
službenoj web-stranici autorice.
KAKO DO KNJIGE? (***DARIVANJE ZAKLJUČENO***)
Prvo i pravo ime glavne junakinje, koje je napustila kako bi za sebe mogla stvoriti novi, siguran identitet, jest:
A) Wilhelmina Pursling
B) Minerva Lane
C) Kaćunka Mrndrcić
😀 Eto, hvala lijepa na pažnji, odoh se bacit na pripremanje doručka koji će mi se hladit do ručka, jer će mali ustat za 5 minuta. :-* 🙂
0 Comments