SAMO NE IVY POCKET – Caleb Krisp

I tako se Ivy Pocket našla sjedeći u hotelskoj sobi u Parizu i držeći u ruci ceduljicu kojom je njezina dotadašnja gazdarica obavještava da je otpuštena iz službe. Doslovce preko noći. Tijekom te iste noći, grofica Carbunkle pobjegla je iz hotela, ne želeći više nikada u životu vidjeti niti pedalj gospođice Pocket. Što je gospođici Pocket bilo pomalo pretjran potez. Grofica Carbunkle je ionako, kako sama Ivy kaže, slijepa kao šišmiš.

No, za nenadmašnu dvanaestogodišnju služavku, ostavljenu s tek jednom funtom u džepu, što je nedovoljno da se vrati kući u London, Pariz zasigurno nudi mnoštvo prilika!

Prije nego li je Ivy stupila nogom preko hotelskog praga, prva prilika ju je već potegnula za rukav. Točnije, povukao ju je dječak kojega je vojvotkinja od Trinityja poslala da nađe služavku koja je, sada bivšoj gazdarici, noć ranije zagnjurila glavu u zdjelu punča. Na svečanoj večeri krcatoj otmjenim uzvanicima.

Najdeblja osoba koju je Ivy u životu vidjela, umiruća vojvotkinja od Trinityja, predloži joj najneočekivaniji, ali vrlo jednostavan zadatak. Za nagradu od pet stotina funti, Ivy treba odnijeti i predati rođendanski dar stanovitoj Matildi Butterfield, dvanaestogodišnjoj unuci vojvotkinjine stare prijateljice. Pravila su vrlo jednostavna: ogrlicu sa čudnovatim Satnim dijamantom ne smije nikome pokazati, ne smije je staviti i mora je predati Matildi na rođendanskoj proslavi pred svim uzvanicima. Pravila su to koja bi i dijete znalo ispoštovati. Samo ne Ivy Pocket. 🙂

Od trenutka kada je zatvorila vrata vojvotkinjine sobe i uputila se prema imanju Butterfield, gospođica Pocket suočit će se s nizom sumnjivih slučajnosti koje će je natjerati da posumnja nije li se, pristavši na vojvotkinjinu zamolbu, upetljala u jednu grdnu staru priču.

Kako li se u tu priču uklapaju stari odvjetnici, nepodnošljive aristokratkinje, šećerno slatka neuspješna autorica i ledeno hladna guvernanta, beskorisni i napasni duhovi i ostali čudnovati daveži? Hoće li Ivy uspjeti raspetljati klupko laži i tajni u koje su je upetljali i hoće li na vrijeme donijeti ispravne odluke? Na koji način su pogibeljne situacije povezane sa Satnim dijamantom i hoće li konačno ta mala sluškinja odrasla u sirotištu saznati tko su bili njezini roditelji?

Ako itko može rasvijetliti te mračne igre iz prošlosti i sadašnjosti – i još iz tko zna kojeg paralelnog svijeta – može Ivy. Ipak je krase mnogi urođeni instinkti… 🙂

—o—

Čim sam prvi put s police u knjižari uzela i prolistala ovu knjigu, znala sam da je želim čitati i recenzirati. Dok sam okretala stranice od korica do početka priče, znala sam da u dlanovima držim jednu nesvakidašnju junakinju. Znala sam već onda da ovakvu knjigu do sada nisam na blogu recenzirala. Ovako na prvu, ostavlja dojam knjige namijenjene osnovnoškolcima. Možda u konačnici knjiga to i jest. Ali mora da je onda namijenjena nekom novom soju osnovnoškolaca, vrlo paprenog jezika i masnog vokabulara. 🙂

Ivy Pocket mi je došla kao melem na malo zamorenu čitateljsku dušu. Prije nje sam odradila niz zahtjevnih knjiga i trebala sam ispušni ventil, a Ivy je se pokazala kao neočekivano dobar izbor. Inače sam izrazito naklonjena smušenim i ekscentričnim likovima koji, čini se, funkcioniraju po načelu “zašto jednostavno, kad može komplicirano”; situacije u koje se dovode, zahvaljujući vlastitim nepromišljenostima i nezauzdanim jezicima, najčešće su urnebesne. Upravo zbog toga mi je Ivy kroz ovu priču, koja je sama po sebi vrlo jednostavna, priuštila savršeno odmjerenu – damsku, rekla bih – porciju katarze.

Zanimljivo mi je bilo razmišljati o ljudima koji, kao Ivy, unatoč tome što su rutinirani patološki lažljivci, šarmantni neotesanci, redoviti kršitelji obećanja i kronični nepoštivatelji tuđeg osobnog prostora, nalaze načina da se dočekaju na noge. 😀 Moja sestra je jedna od takvih i mislim da će svatko među vama točno znati imenovati člana obitelji koji još nosi glavu na ramenima zato jer “netko odozgo čuva budale”. 🙂

Ivy Pocket će vas nesumnjivo šarmirati od prve scene, a čim prvih nekoliko puta otvori usta, mislim da ćete biti potpuno očarani. Mogli biste se zateći da bilježite osebujne titule kojima časti sve oko sebe; sigurna sam da će vam zatrebati čim vam netko sljedeći put stane na rep. 🙂

Posebna pohvala prevoditeljici, Petri Mrduljaš, koja je uspjela prevesti ovu knjigu tako da se čini da je izvorno i napisana na hrvatskom. Zadržala je svu ljupku drskost i vrckavost autorovog stila. Ovo je osvježavajuće šašavo i neodoljivo štivo koje me je našlo u pravom trenutku.

Cijela knjiga je dekorirana prekrasnim ilustracijama talijanske umjetnice, Barbare Cantini.

Zbog svega ovoga je “Samo ne Ivy Pocket” od korica do korica užitak i za čitanje i za gledanje.

Doslovno od korica do korica. Pročitala sam i zahvale autora. 😀 I tamo naišla na komad teksta koji me je na kraju oborio s nogu i zbog kojeg sam gospodina Krispa u trenutku svrstala među one pisce čije ću SVE od sada pa nadalje čitati. Kaže:

“A ako ovo slučajno još čitate i poznajete moć knjiga – kako otvaraju vrata drugoga svijeta, kako nude utočište i zemlju čuda, kako oduševljavaju i tješe, kako lome srca i bude nadu – e, onda nema potrebe da i vama zahvaljujem. Jer već znate da je život uz knjige jednostavno bolji. S tim na umu, molim vas da odmah izađete i izaberete novu pustolovinu.”

Primjerak koji imam je recenzentski primjerak koji mi je ljubazno posudila izdavačka kuća Profil, prije nego ga daruje nekome od vas. 🙂

KAKO DO KNJIGE? (***DARIVANJE ZAKLJUČENO***)

Kako biste ušli u izvlačenje za ovu knjigu, u komentarima ispod objave recenzije na Facebooku pokušajte utjeloviti Ivy Pocket i napišite najšašaviji dovršetak rečenice koji vam padne na pamet: “Krase me urođeni instinkti ______________.” 🙂

Evo nekoliko ideja od same Ivy Pocket: “omamljene krave”, “pogrebnikove kćeri”, “zatočenog rudara”, “groštačkog pustinjaka”, “mljekarove nećakinje”, “šampionskog konja”… Vidite? Anything goes. 🙂 Što budalastije, to bolje. 🙂

Jedva čekam vidjeti odgovore! 😀

Vidimo se na Facebooku i hvala svima što ste tu!