SOBA PUNA SNOVA – Ruta Sepetys

„Soba puna snova“ je knjiga tmurna na puno načina, ali istovremeno i inspirativna koja istražuje teme kao što su siromaštvo, prostitucija, duševne bolesti, napuštenost, ubojstva, zlostavljanje i stvaranje vlastite sudbine. To je priča o djevojci koja sanja o normalnom životu.

Josie Moraine je siromašna djevojka, kći prostitutke. Odrasla je u bordelu u New Orleansu. Njezin je otac nepoznat, a mogao bi biti i jedan od brojnih majčinih klijenata. Rodom je iz Detroita, a u New Orleans je došla s majkom kad joj je bilo oko sedam godina, te se tada prvi put susreće s Willi Woodley, vlasnicom jednog od najpoznatijih bordela. Od najranijeg djetinjstva bori se sama za svoju egzistenciju čisteći taj bordel i radeći u lokalnoj knjižari iznad koje i živi u malom skromnom stanu, iako je to zapravo bio sićušan ured s dograđenom kupaonicom, nikako pravi stan.

Josie je pametna, duhovita i želi nešto više od onoga što joj je dosad život dao. Ambiciozna je  i motivirana, ima cilj u životu kojeg je teško postići zato što joj nedostaje novac i veza. Dosta je mudra za svojih sedamnaest godina, ali je još uvijek mlada i naivna. Vjerna je, puna ljubavi i hrabra, ali istovremeno i puna strahova. Odlučna je u tome da ode što dalje od „prljavih“ ulica te francuske četvrti i stvori dobar život za sebe. Sanja o tome da će jednog dana uspjeti upisati se na prestižni koledž Smith u Northamptonu.

Josieina majka, Louise, sputava ju u ostvarivanju svojih ciljeva, ona je zaista „posebna“. Krenut ćemo  prvo od toga što je svojoj kćeri dala ime po ženi koja je za pet dolara prodavala svoje kurve i mislila da se Josie treba time ponositi, iako se ona zgrožava toga i osjeća poniženo, a zatim se nije nimalo brinula o njoj, zlostavljala ju je, a i mrzila je samu činjenicu što je uopće majka.

Kad odlazi u Kaliforniju s kriminalcem, Cincinnatijem, koji je par puta pokušao nanijeti zlo njenoj kćeri, Josie je zabrinuta, ali istovremeno osjeća i olakšnje, no ne zadugo. Kao i uvijek ostavlja nered iza sebe, umiješana je u misteriozno ubojstvo bogataša koji je bio u turističkom posjetu New Orleansu, te je svoju kćer uvukla u središte istrage. Taj čovjek je nedugo prije smrti u knjižari gdje Josie radi kupio dvije knjige te je ostavio snažan dojam na Josie.

Bio je toliko ljubazan i fin prema Josie da je ona od njega u svojoj glavi stvorila navodnog oca heroja. Ispod majčinog kreveta u bordelu je pronašla njegov ručni sat i htjela ga je zadržati za sebe kako bi imala nekakvu uspomenu na njega.

Čitajući Josinu priču često sam si znala reći: wow, ta je djevojka uistinu hrabra. Prisiljena živjeti u svijetu odraslih, malo tko od nas ima to iskustvo i snage preživjeti ono što je ona preživjela. Kako se priča nastavlja, tako se upoznajemo s ljudima prisutnim u njenom životu. Okružena tim ljudima osjećala se sretno; ne samo što su je voljeli, vjerovali su u nju. To je čarolija ove knjige, susret i upoznavanje sve tih nevjerojatnih ljudi.

Tu je Patrik, sin vlasnika knjižare, Čarlija, kojeg Josie voli kao svog oca, Josien najbolji prijatelj o kome počinje razmišljati na malo drugačiji način, ali nisam mogla reći da je bila zaljubljena, u tim trenutcima samo je htjela biti s nekim. Pokušala ga je poljubiti, ali on ju je odbio. Osjećala se posramljeno i pomalo poniženo, čak i razočarano. Veza s Patrikom je za nju imala smisla. Bilo im je ugodno zajedno, on ju je čak jednom i poljubio. Stvorila si je u glavi cijeli scenarij o tome kako će njihova veza jačati i napredovati. Osjećala se glupo što je uopće razmišljala tako jer je saznala da Patrik nije onakav kakav je ona mislila. Patrik je cijelo vrijeme skrivao tajnu o sebi…

Čarli je bio jako dobar prema Josie. Primio ju je kad se nitko nije htio baviti njome, a kad je Josie bilo 14 godina i kad mu je rekla da mrzi svoju majku, objasnio joj je na takav način da ju je od tada počela promatrati drugačijim očima.

Tu je Jesse za kojim se cure okreću; privlačan je, obučen u kožu, na brzom motoru. Ni njega život nije mazio. Moglo se puno puta primijetiti da je zaljubljen u Josie te je uvijek tu kad joj je potreban. Onda tu su Willine prostitutke, Dora i Evangeline, i svi sjaje na neki svoj način. Tu je Charlotte, djevojka koja pohađa koledž Smith i postaje Josin idol. Gospodin Lockwel koji može bit ključan za Josin odlazak iz New Orleansa. Svi ti likovi, kao i nekoliko drugih koje nisam spomenula, predstavljaju studiju o nevjerojatnoj ljudskoj prirodi, i iako igraju malu ulogu u knjizi, bitan su dio Josinog života. Ali tu su dvije osobe koji su moglo bi se reći najbitniji i najbliži Josie, Willie Woodley i Cokie Coquard.

Karakter Willie Woodley se temelji na stvarnom životu žene poznata kao zadnja madam New Orleansa, Norma Wallace, tako da je Ruta Sepetys postavila Willin bordel na istoj ulici gdje se nalazio i Normin bordel. Ona je mudra, oštra, sarkastična, otvorena i prokleto pametna poslovna žena. Ona je brutalno iskrena, žena koja trpi svakakve udarce. Kad je Willi spomenuta u prvih nekoliko stranica knjige nije baš sasvim jasno kakav će odnos imati Josie s njom. No, kako priča napreduje, tu je jasno da se ona brine o Josie na onaj način na koji se Louise nikad nije brinula. Josie je opisuje kao „Zla maćeha sa srcem dobre vile“. Ona je doista strašan lik, po meni najbolji lik ove priče, onaj kojeg ću se uvijek sjećati.

A zatim Cokie, Willin vozač crnačke krvi. Voli Josie bezuvjetno i ne boji se to priznati. Na kocki dobiva veliku svotu novaca, dovoljnu za jednu godinu Josinog studiranja i bez imalo razmišljanja poklanja joj ga. Imao je posebno mišljene o bogatim ljudima.

Cokie je bio jedini čovjek uz kojeg se Josie osjećala uistinu sigurna. Prije svega, vjeruje u nju i zna da je ona nešto posebno. Postoje toliko puno trenutaka gdje sam jednostavno htjela imati tu moć da skočim unutar knjige i dam mu ogroman zagrljaj.

Ova knjiga na neki način predstavlja i jedno istraživanje razlika u klasama i socio-ekonomskom statusu. Vidimo to u Cokievom gore navedenom citatu gdje kaže da je bogatim ljudima „duša iskvarena“, a tu su i razlike između Josie i Charlotte. Volim kada mi knjiga daje bliži pogled na društvo, pouku da odluke u životu moramo donositi isključivo sami, kao što je i Josie morala donositi. Čak i uz snažnu potporu prijatelja, na kraju Josie mora sama odlučiti, jer je ona ta koja će morati živjeti s time što te odluke donose.