Naravno da je Monique Grant čula za Evelyn Hugo. SVI znaju tko je Evelyn Hugo i svi već znaju da je nekada slavna zvijezda Hollywooda već objavila da će čak dvanaest svojih jednako slavnih haljina dati na aukciju, a prikupljeni novac usmjeriti u istraživanje karcinoma dojke. Gotovo očekivano, pomislila je Monique; Evelyn Hugo, sada 79-godišnjakinja, nedavno je izgubila svoju 41-godišnju kćer zbog te nemilosrdne bolesti.

Ono što Monique nije mislila da će toga dana čuti jest da je lijepa glumica – koja se proslavila kako filmovima tako i skandalima; koja je jednako poznata zbog svoje ljepote koliko i zbog sedam supruga koje je nadživjela – prvi put pristala na intervju s nekim časopisom. I da je imenom i prezimenom zatražila baš nju, Monique Grant.

Monique je previše zatečena da bi se naljutila zbog toga što je uprava Vivanta, časopisa za koji radi, iznenađena ovakvim zahtjevom. No, trideset i pet joj je godina, već deset godina radi kao novinarka i već godinama se pokušava pomiriti s činjenicom da osjeća da ima još toliko toga za dati, samo kada bi joj okolnosti dopustile da probije taj stakleni strop, da netko prepozna koliko je dobra i možda je baš ovo njezina prilika.

Ima li hrabrosti ukrstiti rogove s Evelyn Hugo, ženom koja je poznata po tome da uvijek uzima puno više nego što daje i koja nekako uvijek uspije dati puno manje nego što obeća?

Naravno. Što može izgubiti? Nakon što joj se privatni život nepovratno uništio, karijera je jedino što joj je preostalo. Otići će i napisat će taj članak o 12 slavnih haljina, pokušati lukavo saznati kojega je od 7 slavnih supruga Evelyn najviše voljela i iščeprkati iz nje koju riječ više o bezbroj skandala koji nisu uspjeli umanjiti sjaj danas umirovljene, besramno bogate glumice.

Već u prvom susretu s Evelyn Hugo, Monique će morati zaboraviti na sve svoje zadatke i sve svoje planove, morat će preispitati sve ono što je o slavnoj gumici mislila da zna i sve ono što je mislila da je spremna napraviti za sebe i svoj posao.

Evelyn Hugo joj nudi priliku o kakvoj Monique nije mogla niti sanjati – Sveti Gral o kojem mašta svaki novinar – priču koja će ga lansirati u samu elitu svoje profesije i koja će njegovo ime zauvijek učvrstiti među zvijezdama.

No, Monique će morati platiti cijenu i sama donijeti neke odrasle odluke. Je li Monique sposobna za tako nešto? Možda… Ali kako razgovor s Evelyn Hugo napreduje, Monique postaje jasno da je Evelyn Hugo oduvijek bila žena koja je svaki svoj životni potez vukla s dobrim razlogom. Zbog čega je tražila baš Monique?

Nije ovo nova knjiga; bilo tko tko se šetka po Goodreadsu vjerojatno će se prisjetiti da ju je vidio na popisu naslova nominiranih za najbolju knjigu u kategoriji povijesne fikcije u 2017. godini (“The Alice Network” se nalazi tamo također).

Ovi popisi nominiranih naslova su uvijek dobar vodič pri odabiru štiva; očito su čitatelji svojim glasovanjem već isfiltrirali one najbolje. Ipak, slabo se zadržavam na knjigama iz ove kategorije, a ove koje na prvi pogled govore o bogatima i slavnima i njihovim skandalima mi uopće ne aktiviraju radar ni na milisekundu. Zato sam knjigu “The Seven Husbands of Evelyn Hugo” samo registrirala – i zaboravila.

Onda sam nedavno iz Kindle mobilne aplikacije brisala sva ona besplatna prva poglavlja koja preuzmem kako bih škicnula ton, stil i tempo pisanja i vidim da se među njima nalazi o zelena naslovnica ove knjige. Ne sjećam se da sam je skinula i ne sjećam se da sam uopće otvorila prvo poglavlje. Pogledam Goodreads – hm, ocjena 4.20 nije nešto što bi trebalo ignorirati, kojeg god žanra knjiga bila, pa se ja vratim u apliakciju i otvorim to prvo poglavlje.

Čitam ja i mislim: “Pa nije ovo loše – brzo se čita, stil nije zamoran, prva dva ženska lika koja sam susrela su baš zanimljive dame – odrješite, sposobne, brze na jeziku, spretne u pregovorima, pa ajde da ostanem još koje poglavlje da ja vidim što ta Evelyn Hugo hoće…”

I onda je upoznam u istom trenutku kada je upozna i Monique – i toliko sam očarana tom ženom da sam gotovo osjetila da mi je tijelo paraliziralo očne vjeđe samo da SLUČAJNO ne trepnem dok ne dovršim knjigu.

Svaka riječ iz Evelyninih usta jasno daje doznanja i čitatelju i Monique da mi nismo došli iz nje iščeprkati sočne detalje iz privatnog života – ne, mi smo s razlogom pred ovom ženom i ne, nismo imali pojma pred kime ćemo sjediti.

I bloga mi moga, nikoga poput Evelyn nisam susrela u knjigama koje sam čitala. Da, Alma Whittaker iz knjige “Signatura svih stvari” je bila pametna, sposobna i neumorno marljiva; djevojke iz “The Alice Network” su imale – pardon my french – muda od čelika i strast za životom koji je na granici uzbudljivog i opasnog.

Ali Evelyn Hugo je ženski lik kakav sam duuuugo, dugo – predugo! – čekala i nisam ni znala da ga čekam.

Navikli smo čitati o praznoglavim ljepoticama koje nisu svjesne koliko su lijepe i koje, vođene snovima o ružičastoj ljubavi i/ili zlatnoj slavi, posrću iz nesretne veze u nesretnu vezu, iz iluzije u iluziju, nesvjesne koliko ih njihova ljepota ugrožava, koliko ih čini ranjivima dok im istovremeno otvara vrata koja im ništa drugo ne bi otvorilo. I spremne su riskirati baš sve za to da ih netko otkrije, da netko prepozna koliko su iznutra divne, da netko cijeni koliko su dobre i požrtvovne.

And then, here comes Evelyn – i jasno i glasno izjavi – sve je to sranje, beskorisno, djetinjasto sranje. Od prvog dana svjesna kako izgleda i kako to djeluje na ljude oko nje. Od rane dobi predatorski precizna u onome što želi i nemilosrdna u onome što traži od sebe i drugih kako bi to i dobila. Žena sposobna i spremna na tisuću i jednu transformaciju, koja bez treptanja odbacuje sve svoje nepotrebne ljuske (i nepotrebne ljude) kako bi postala ono što je znala da može postati.

Osvježenje je, barem u knjizi, susresti ženu koja je ovako zaokružena, cjelovita, potpuna – i koja je od početka do kraja sama sebe takvom sagradila. Osvježenje je susresti ženu koja je toliko pragmatična, koja ne skriva koliko je ambiciozna, koja je nema ledeno srce, ali na ramenima nosi savršeno hladnu glavu koju u odlukama koristi češće nego bi se to od tako nadnaravno lijepe žene inače očekivalo.

Osvježenje je sresti nekoga tko pred čitateljem do te mjere razlaže ljepotu i ružnoću svijeta i tako iskreno pokazuje put kojim se kroz taj kaos kretao, nudeći lekcije o životu koje rijetko tko nama ženama nudi kada nas odgaja.

Evelyn Hugo je žena koju nije ni sram ni strah svojih mračnih emocija; ona je u savršenom suživotu sa svakim aspektom svoje psihologije i svoje biologije; netko koga je nemoguće posramiti, netko tko se nikada neće ispričati za ono što jest. Ona je žena koja je prije svega samoj sebi najveći savjeznik.

Nikada nisam upoznala ženski lik koji zna da nije dovoljno uzeti konce života u svoje ruke – nekada je to vrlo lako. Problem nastaje kada ih trebaš početi povlačiti, a stvoriti lik koji je to sposoban onako kako je to sposobna Evelyn Hugo – a ne pretvoriti taj lik u sociopata – e, to je vještina zbog koje Taylor Jenkins Reid skidam kapu.

Da, što se samog sadržaja tiče, ovo jest knjiga o povijesti i životu jedne bivše starlete – koga je voljela, s kim je spavala, što je nosila, gdje je bila, koga je poznavala, koliko je zaradila.

Ali SVE to postaje nebitno kada čitatelj počne primjećivati TKO je i KAKVA je Evelyn Hugo bila. 🙂

Znate zašto želim da čitate ovu knjigu? Jer vam treba žena – prijateljica, mama, sestra, poznanica, ljubavnica – kao što je Evelyn Hugo. Jer sam sigurna da postoji dio vas koji želi biti Evelyn Hugo. Jer žene moraju malo više biti Evelyn Hugo.

Ne znam hoćete li je voljeti – to nije ni bitno, njoj ponajmanje (sigurna sam da bi vam i ona sama rekla da je vrijeme da nadrastete tu infantilnu i paralizirajuću potrebu da se svidite) – ali ćete, sigurna sam, ostati oduševljeni i očarani ovom ženom. Ionako je više zainteresirana za naše poštovanje nego za naše divljenje.

Sada mi je sinulo i sebi u bradu sam se nasmijala – “The Seven Husbands of Evelyn Hugo” mi je bila (i ostaje) ono što su mom dragom (i dobrom dijelu muškaraca njegove generacije) pjesma “The Eye of the Tiger” i Rocky Balboa. 😀

Nabavite ovu knjigu u papirnatom obliku i pripremite olovke – postoji toliko pasusa pored kojih ćete nacrtati nasade uskličnika, postoji toliko rečenica koje ćete podcrtati i misliti: “Pa, j*** mu sve, zašto mi ovo nitko prije nije rekao…”, postoji toliko mjesta na kojima ćete nacrtati one zaprepaštene smajliće koji znače: “Ooooh, no – NIJE upravo to učinila/rekla!”.

Nepovratno sam zaljubljena u ovu knjigu i u lik i djelo Evelyn Hugo i dala bih se kladiti da ni vi nećete ostati ravnodušni.

Doslovno sam spremna od vas otkupiti svaki primjerak knjige koji bilo tko od vas nabavi, pročita i onda zaključi da mu se ne sviđa. 😛 🙂 Eto, TOLIKO sam uvjerena da ćete svoj primjerak ljubomorno čuvati. 🙂

Jako, jako, JAKO bih voljela vidjeti prijevod ove knjige.

Ako ste je već čitali, voljela bih čuti vaše dojmove, pa me slobodno pronađite na Facebooku, Instagramu ili mi spustite e-mail na [email protected]