Meredith i Nina su sestre potpuno različitog karaktera. Meredith je dvadeset godina svog života posvetila kako bi bila onakva majka kakvu sama nije imala.
I uspjela je u tome. Ona i njezine kćeri postale su najbolje prijateljice. Radila je obiteljski posao, brinula se o obiteljskom voćnjaku, bila potpuno odgovorna i organizirana žena.
“Željela je da njezina obitelj nalikuje na one sa televizije, gdje je sve djelovalo savršeno i gdje su svi bili složni. Nitko, čak ni njen voljeni otac, nije shvatio koliko se često osjeća usamljenom…”
Često je skrivala svoje osjećaje, okretala leđa svom suprugu, ali ne i svojim kćerima. Zamalo ga je izgubila jer je bila preokupirana majkom. Ponekad je bila podjednako hladna kao i ona.
Nina je bila svjetski putnik s karijerom u usponu, ovisna o fotografiranju – jedinoada tada se osjećala živom. Snimiti “savršenu fotografiju” za nju je bila zabava puna adrenalina od koje se nikad nije umarala bez obzira na žrtve koje je pritom morala podnijeti.
Nije bila puno drugačija od svoje sestre kad su bili u pitanju osjećaji. Nije se htijela suočiti s njima, vječito se skrivala bojeći se da ne bude povrijeđena.
Samoodržanje je bila jedina stvar koje su obje dvije od svoje majke naučile.
Njihov je otac svih tih godina pokušavao nadoknaditi ono što od nje nisu dobivali, a to je bila pažnja, ljubav, nježnost… Međutim, majčina hladnoća i ignoriranje je ostavilo velike ožiljke i posljedice na sestre. Kad je imao srčani udar, osjećale su se kao da su izgubile sve na ovom svijetu.
Meredith se još više osjećala usamljeno; ono što je dijelila s majkom bio je i osjećaj da jedino oca trebaju u svom životu.
“… činilo se da će bez oca biti kao jedno od tih uspravnih stabla jabuka: gola, ranjiva, izložena.
(…)
“On je bio dom, samo srce svih njih.”
Nina je donekle bila sretna što je uspjela doći na vrijeme iz Afrike i oprostiti se s njime koliko god to bolno bilo.
“Bez tate, bile su nasumce razbacani dijelovi šahovske ploče bez zajedničkog cilja ili knjige pravila.”
Dala je obećanje svom ocu da će natjerati majku da jednu od bajki koju je pričala dok su bili djeca ispriča do kraja. A bajke su bile među Nininim najdražim uspomenama iz djetinjstva, i iako ih nije čula desetljećima, sjećala ih se jako dobro, ali jedna je očito bila zaista posebna. To je bila sjajna priča, vrijedna slušanja, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga da slušaju majku kako priča s tolikom strašću i snagom. Žena koja je pričala tu priču je posve drugačija od one koju su one poznavale. Nimalo ona hladna, distancirana Anja Winston iz njihove mladosti.
“Njeno je ima Vera, i ona je siromašna djevojka. Nitko…”
Početkom bajke započinje i iznenađujuće putovanje kroz istinu Anjinog života. Počinje u Lenjingradu koji je bio više od pet desetljeća u ratu, pod opsadom; putovanje između prošlosti i sadašnjosti. Priča o zabranjenoj ljubavi. Vera je svjedočila uhićenju svojega oca i stričeva. Ona i njena obitelj osuđeni su na glad, bijedu i siromaštvo; na uvjete u kojima ljudi umiru od hladnoće, gladi i bolesti. Kada bježe kako bi preživjeli. Tužna je bila Verina sudbina, ali u njoj nikad nije umrla nada da će jednog dana ponovo sresti svog princa.
Nina i Meredith će konačno čuti životnu priču njihove majke koja na neki način objašnjava njezino ponašanje, tajnu koja će iznova uzmrdati temelje njihove obitelji. Bajka će ih i te kako zbližiti. Bojala se pričati o tome što je doživjela, ali bila je svjesna da je vrijeme i da se mora suočiti sa strahom; ovaj put nema gdje pobjeći, ovaj put ga ne može ni prikriti.
Moram priznati da se priča na početku činila pomalo dosadnom, nekako su se događaji odvijali presporo, ali odlučila sam joj dati šansu i nastavila s čitanjem. Ne kajem se nimalo. Ova je knjiga predivna i nije nikako zaslužila nepročitana stajati godinu dana na polici. Priča me je duboko dirnula isto kao što je dirnula i sestre Winston dok su slušale svoju majku. Počinje kao obiteljska tajna, a pretvara se u epsku priču o ljubavi i opstanku. Uči o važnosti u obitelji i o tome kako živjeti s prošlošću. Ovo je nedvojbeno knjiga koja se dugo pamti.
0 Comments