Koliko susreta, i onih koji su značajno obogatili, ali i značajno okrhnuli naš život, dugujemo mračnom i čarobnom spletu sudbine i slučanosti. Da sam barem zakasnio nekoliko trenutaka ili da sam barem uranila nekoliko minuta; da sam ignorirao ono što je napisala, da sam se barem pet rečenica ranije povukla iz razgovora; da nisam postavio baš to pitanje, da nisam inzistirala na odgovoru…
Da me barem život drugo osobe, potpunog stranca, nije počeo toliko zanimati.
Madeline i Jonathan prošetali bi kroz zračnu luku JFK, ne znajući da u prošlost onog drugog leži važan komad slagalice njihovih bolnih prošlosti, koje su prije dvije godine brižno zakopali ispod života koje danas vode – samo da se nisu sudarili trčeći prema istom slobodnom stolu u krcatom aerodromskom kafiću. Nakon rafala međusobnih uvreda, produžili su dalje, ponijevši sa sobom samo kratkotrajno sjećanje na neugodnog stranca. A onda su, na gotovo različitim krajevima svijeta, shvatili da je taj djelić sekunde bio dovoljan da se dva klupka njihovih života upetljaju jedno u drugo i počnu se razmatati…
Sletjevši na svoja odredišta, shvaćaju da su u zbrci međusobnog optuživanja zamijenili mobitele. A znatiželja je, znali su oboje, ljudski nagon kojem se čovjek teško odupre. Jonathan je uvjeren da u svom mobitelu nema kompromitirajućih sadržaja. Madeline je uvjerena da je prošlost na njezinom mobitelu dobro sakrivena.
No, da su mogli birati s kime će zamijeniti mobitele, vjerojatno bi izabrali bilo koga drugog na svijetu. I jedno i drugo mogli bi nastaviti živjeti svoje nove, zamjenske živote koji su poput tankog laka prekrivali teške i komplicirane prošlosti. No, Jonathanov mobitel dospio je u ruke bivše istražiteljice, koju je njezina opsesivna sklonost traganju skoro stajala glave. Madelinein mobitel našao se u rukama iznimno perceptivnog čovjeka čija je nekadašnja karijera počivala upravo na oštrom oku za detalje.
Uronili su u magnetični svijet onog drugog – i ono što su počeli nazirati ispod površine paraliziralo ih je užasom. Je li moguće da su njihovi životi toliko davno bili isprepleteni u jednoj krvavoj priči koja možda još nije gotova?
Kako je moguće da su dva stranca možda nositelj ključnih informacija zbog čijeg se nedostatka raspao njihov nekadašnji život? Kako je moguće da je događaj koji je spasio Jonathanov život isti onaj koji je Madeline stajao karijere i, zamalo, života? Što će se dogoditi kada se klupka njihovih novih, izmišljenih života, potpuno razmotaju i otkriju što leži u njihovoj srži?
—o—
Dakle, Musso… Moj prvi Musso. Nedavno sam pročitala i svog prvog Nesboa, ali ovakav adrenalin nisam našla kod njega. Našla sam ga kod ovog Francuza kojeg sam do sada u širokom luku zaobilazila jer sam mislila da piše vodenaste i prezašećerene limunade po kojima plutaju papirnate heroine gladne one ljepljive smjese ljubavi koja ih ošamuti do te mjere da ne vide koliko su njome paralizirane. Zapravo, možda Musso i piše tako nešto; ovo je prva njegova knjiga koju sam pročitala i ne znam što piše u drugima. U ovoj sam pronašla samo odličnu priču podijeljenu u poglavlja koja samo dodaju ulje na vatru i upumpavaju adrenalin u krv.
Uhvatila sam se kako razmišljam da je sreća, možda, što s takvim darom za montiranje cliffhangera Musso ne piše erotsko-ljubavne romane. Bio bi poguban za svoje čitateljice. 🙂
Možda je onima koji ga redovito čitaju već dobro poznat i pomalo zamoran njegov miks tema, likova, zaokreta i završetaka. Vidjela sam komentare čitatelja koji kažu da ako pročitaš jednog Mussoa, pročitao si sve. Poznajem nekoliko takvih autora.
Njihove knjige po sebi nisu loše. Ipak, ako ih čitamo jednu za drugom, predvidljivost radnje nam umanji zadovoljstvo čitanja, iako su knjige – kad ih čitamo u razmacima – zapravo dobre i zabavne. Možda je Musso jedna od takvih i možda ga doista ne treba binge-čitati. 🙂 Iako je teško, kada vas na prvi susret ovako oduševi. 🙂
Dakle, vi koji niste čitali Mussoa možete biti sigurni da je ovo knjiga zbog koje se zaljubljujete u autora. Kroz koliko njegovih knjiga će ta ljubav istim intenzitetom trajati – eh, to svi mi novi “mussopoklonici” moramo vidjeti za sebe. 🙂
Mislim da su ovakve knjige koje imaju taj zarazan, brz tempo i poglavlja koja završavaju tako da čitatelj ne može izdržati, a da ne krene odmah na ono naredno, idealne za čitatelje kojima treba učinkovita distrakacija od nečega, recimo tijekom dugih putovanja, boravka po čekaonicama, kišno vrijeme, oporavak od bolesti i sl. Zapravo, ako ste savršeno zdravi i ne čekate nikoga i vrijeme je savršeno, nego vam samo treba brza doza odlične zabave. 🙂
I ja i izdavač, FOKUS, nestrpljivi smo da jednu takvu dozu što prije dostavimo nekome od vas.
KAKO DO KNJIGE? (***DARIVANJE ZAKLJUČENO***)
Ako želite sudjelovati u izvlačenju za ovu knjigu, trebate napraviti sljedeće:
– podijeliti objavu recenzije i darivanja
– u komentarima ispod objave napisati mislite li da bi vas vaš trenutni sadržaj mobitela, kada bi dospio u ruke pronicljivog stranca, mogao odvesti u nekakvu zgodnu pustolovinu?
Sretno!
Hvala vam na čitanju! 🙂
5 Comments
Vedrana Majer
Iskreno, mislim da ne bi. Trenutno sam bila sva u fakultetu i promociji i sad kad je to zavrsilo samo posao, posao..nema bas na mom mobitelu trenutno nekih velikih zanimljivosti. Jedino kada bi me pokusao pronaci morao bi pretraziti Istru, Slavoniju i Freiburg jer ponekad ni ja sama neznam gdje sam 😀
ZLATA FRANJO TOT
Ne,mislim da nema ništa zanimljivo za pročitati osim poruka moje djece, njihovih "bisera" ili poruka moje prijateljice DNK, što bi joj u prijevodu značilo =Dolazim na kavu,jedino se bojim onih mojih poruka djeci=Gotov je ručak!!, pa da mi netko ne bane na vrata!Hi, hi
Katarina Pavlović
Ovo je i meni prvi Muso 😀
Nakon nekog vremena i par njegovih knjiga, počneš pamtiti samo ključnu stvar zapleta, telefon u ovom slučaju.
Ostalo ispari.
Da je sada, nakon par godina, uzmem u ruke osećaj bi bio isti kao da je čitam prvi put.
Olivera katić
nažalost ne bi nikog odveo u pustolovinu,poruke omah brišem a i imam možda par memoriranih brojeva jer sve pamtim
Anonimno
Hahaha… Sadržaj mog mobitela…hm, hm… Od poemskih poruka do poruka zbog kojih se valjam od smijeha, popisa za kupovinu, slika svega i svačega (osim selfija). Desila bi se pustolovina na kvadrat 🙂
Marija R.D.